Tome treba dodati i podatak Ujedinjenih Nacija da će 2050 godine na Planeti izumrijeti pola biljnog i životinjskog svijeta koji znamo. Kako će za tri decenije izgledati život na zemlji niko ne može ni da zamisli.

Sa druge strane, prema zvaničnim podacima, u protekle tri decenije u Crnoj Gori se nije dogodila značajnija promjena kada je broj njenih građana u pitanju. Dok zvanično bijela kuga kuca na crnogorska vrata u stvarnosti je odavno zašla u crnogorske domove. Da je tako govore egzaktni podaci, 1981. godine na 100 umrlih rodilo se 394 djece, 2001. godine na 100 umrlih rodilo se 163 djece, 2011. godine na 100 umrlih rodilo se 123 djece a prošle godine na 100 umrlih rodilo se 113 mališana. Bijela kuga će u godinama koje dolaze pokazati rezultate svog danka jer crnogorski građani ubrzano stare.

Ali ne nestaje sva Crna Gora jednako. Sjever kopni odavno a demografska kretanja vode za Podgoricu. Najdramatičniji negativni prirodni priraštaj, koji iznosi čak -237 zabilježen je u Pljevljima, u gradu u kojem je prošle godine rođeno 189 djece, a umrlo je 426 osoba. Drugo mjesto ove liste zauzima Nikšić gdje je tokom 2017. godine rođeno 728 djece, dok su umrle 802 osobe, te prirodni priraštaj iznosi -74. Treći neslavni rekorder jeste prijestonica Cetinje u kojem je prošle godine rodilo 175 djece a umrlo 228 osoba što daje minus od 53 stanovnika prijestonice.

Rijetke su crnogorske opštine u kojima se više rađa nego što se umire. Tim se mogu pohvaliti Petnjica i Rožaje ali i Podgorica, Budva...kao gradovi u koje svježu krv pumpa cijela Crna Gora. A ta krv odnekud mora da dođe a najčešće dolazi sa sjevera koji se prazni. Kada se drugi Svjetski rat završio polovina Crne Gore živjela je na sjeveru zemlje. Danas tamo živi jedva nešto više od četvrtine stanovništva. Da bi bilo jasnije o čemu se radi dovoljno je reći da Pljevlja danas imaju manje stanovnika nego 1948. godine.

Kao što informacija da dnevno nestaje između 50 i 150 životinjskih vrsta ne zanima prosječnog crnogorskog građanina tako ga izgleda ne zanima da ćemo možda već od naredne godine kao zajednica biti u minusu. To što će nas biti sve manje, osim povremenog krika nekog ko se bavi ovim brojkama i zna šta nas čeka, ne nailazi na veliku pažnju ni crnogorskih političara. Njih najčešće interesuju priče iz prošlosti a za budućnost valjda misle da mora doći. Ali kakva?

Crna Gora nema apsolutno nikakav mehanizam za borbu protiv bijele kuge. Crnogorci se sve teže odlučuju na porod pritisnuti nesigurnim i loše plaćenim poslovima. Crnogorske majke... dovoljno su bile u žiži javnosti da bi trebao bilo kakav komentar. U svijetu koji nestaje nestajemo i mi. Možda zahvaljujući napretku živimo duže ali možda 2050 kad nestane pola biljnih i životinjskih vrsta ne bude ni pola crnogorskih građana. Ali, preče stvari preče...