Po riječima člana UO Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore Janka Milutina, trenutno postoji samo evidencija o tome ko je sve dobio pomorsku knjižicu ili brevete.

„Međutim, to uopšte ne znači da su ti ljudi i navigali. Ovjeru navigacije imate u svim pomorskim zemljama, od susjedne Hrvatske pa nadalje. Potrebna je zbog pravljenja raznih politka i zbog međunarodnih standarda koji su nam propisani. Služi da vidimo koliko imamo pomoraca, da vidimo strukturu zaposlenosti, na kojim vrastama brodova plove, koje su zastave, da li treba razvijatai određeni vrstu obuke i obrazovanja, drugu malo odložiti i slično. To su propisi Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i Međunardodne organizacije rada (ITF). Navigaciju ovjerava Lučka kapetanija i postojala je do SRJ. Poslije toga nestaje. Pa već u 19. vijeku na Meditreranu, na primjer Francuzi, imali su institut ovjere navigacije”, kazao je Milutin za Radio Kotor.

On je pozvao nadležne državne organe da riješe problem, ističući značaja ovjere navigacije u sistemu sigurnosti i bezbjednosti, uz podsjećanje i da je Evropska unija u maju donijela adekvatnu direktivu iz ove oblasti.

„Svjedosi smo da crnogorski pomorci danas preživljavaju brojne stvari, a da ne znamo ni gdje su, na kojem brodu, gdje su zaposleni... Dakle, treba vratiti ovjeru navigacije“, poručio je on

Kao aktivni pomorac na kompaniji MSC (Mediterranean Shipping Company), kapetan Nikola Peranović prenio  je i iskustva u vezi sa piraterijom na moru u 21. vijeku.

„Pored obala Somalije, gdje je bilo najviše pomenutih incidenata, nisam prolazio u posljednje četiri godine, mada iz kontakata sa kolegama čujem da se stanje malo poboljšalo. Međutim javnost mora da zna koliki je to prostor. Samo najmanja, najkritičnija zona, koridor od tačke A do tačke B je oko 500 nautičkih milja, ili otprilike 925 km, gdje vas prate brodovi, ako ne možete da održavate brzinu. Poslije toga napuštate tu zonu gdje ste prepušteni sami sebi. Srećom, ja plovim na firmi koja ima velike, brze, snažne i visoke brodove, pa ih je veoma teško osvojiti. Lako ih je napasti, ali teško osvojiti, tako da se pirati u pomenutom slučaju ne usuđuju. Sada je i rat u Jemenu, pa je povećan broj NATO vojnih brodova, zbog čega je pirata manje. Inače, oni se većinom prave da su ribari i najčešće napadaju ranjive, manje i spore brodove. Sada je najviše incidenata u Zapadnoj Africi. Međutim, nikada se ne može biti siguram. Najgora stvar za brod je “endžin trabl” ( kvar mašine) kada se mora usporiti ili čak plutati. Tada ste najranjiviji. Lično nisam bio u takvoj situaciji, ali sam kao oficir palube bio u prilici da čujem alarm zbog pirata. Svakako nije mi bilo sve jedno”, kazao je Peranović.

On je istakao da je bilo primjera da su pirati gađali brodove iz kalašnjikova i raketnih bacača.

“Metak iz kalašnjikova bez problema probije oplatu broad, ili nadgrađe, kabine... Dosta je snimaka i slika gdje se vide izrešetani mostovi, kabine, nesupjeli napadi “RPG-om”. To se vrlo brzo pročuje i nikome nije prijatno ići tamo”, kazao je Peranović.

Inače, angažovanje profesionalaca u zaštiti brodova, uzglavnom bivših vojnika, koje neke kompanije angažuju prilikom prolaska kroz krizna područja, može koštati i preko 3.000 USD dnevno.

Kapetani Milutin i Peranović govorili su i o inicijativama i susretima sa predstavnicima ministarstava saobraćaja i pomorstva, zdravlja i inostranih poslova, kojim su, između ostalog, predstavili i važnost njihove međusobne saradnje u korist pomoraca, priznavanje odobrenih zdravstvenih ustanova i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti pomoraca od strane pomorskih administracija zemalja koje ih ne priznaju (Velika Britanija, Norveška, Holandija..), međunardonim uvjerenjima o vakcinisanju pomoraca (Žuta knjižica).

Istaknut je značaj prepoznavanja potreba i interesa pomoraca u lakšem dobijanju tranzitnih viza, US C1D vize i njenog produženja sa tri na 10 godina, olakšavanje viznog režima za ukrcaj naših pomoraca kod pojedinih zemalja…

Ukazano je i na činjenicu da se od obnove državne samostalnosti, crnogorski pomorci suočavaju sa kontinuiranim opstrukcijama koje utiču na njihovo zaposlenje na inostranim kompanijama, na ostvarenje kvalitetnih angažmana uslijed neadekvatne podrške crnogorske administracije, opasnost od ponovnog izuzeća Crne Gore sa “bijele liste”.

Naročito čudi podatak da je Crna Gora, nažalost, jedna od dvije primorske zemlje u Evropi koja još uvijek nije punopravni član Paris MoU PSC sistema.

Ukazano je i na nepostojanje nacionalne strategije za razvoj pomorstva, potrebu za izradom novog Pravilnika o zvanjima i uslovima za sticanje zvanja i izdavanje ovlašćenja za članove posade pomorskih brodova, komplikovanu birokratsku proceduru po pitanju izdavanja i zamjene ovlašćenja u lučkim kapetanijama, te nemogućnost elektronskog apliciranja za njihovo obnavljanje.

Izvor:Radio Kotor