Nasilno hranjenje štrajkača u Gvantanamu
Gvantanamo

Jedini razlog zašto Gvantanamo uopšte postoji, jeste da ostane tajna

Nasilno hranjenje štrajkača u Gvantanamu

U zatvoru Gvantanamo nalazi se još 166 zatvorenika. Zbog uslova u kojima ih drže njih 100 štrajkuje glađu, neki već skoro tri mjeseca. Osim toga 86 zatvorenika, više od polovine, zapravo bi trebalo bi da bude oslobođeno.

Britanac Klajv Staford Smit već 30 godina je advokat za ljudska prava, a od 2001. brani zarobljenike u Gvantanamu. On trenutno zastupa 15 zatvorenika i kaže da su mu njegovi klijenti rekli da je čak 130 ljudi u štrajku glađu, a neki od njih čak i duže od tri mjeseca. To znači da štrajkuje velika većina zatvorenika.

Staford Smit tvrdi da štrajkače hrane preko sondi koje im uvlače u nos, što je, naravno, veoma brutalan i bolan proces. To je praksa od ranije, još od 2006, kada je bio prvi štrajk glađu. Tada su zatvorske vlasti koristile crijeva veličine osam milimetara koja su zatvorenici stalno imali u nosu. Sada je postupak još brutalniji, crijeva se uklanjaju poslije svakog nasilnog hranjenja i onda ponovo instaliraju – što cio proces čini još bolnijm. Staford Smit takođe kaže da je od zatvorenika čuo da se sada koriste još deblja creva – prečnika 10 milimetara.

Protesti za zatvaranje Gvantanama

Oni koji su tu greškom

Advokat priča o svojim utiscima posle prvog odlaska na Gavantamo: „Otišao sam tamo uvjeren da ću da upoznam ljude koji su se borili u Avganistanu. Donald Ramsfeld (bivši ministar odbrane SAD prim. ur.) je rekao da su svi zatvorenici uhapšeni tamo, u ratnoj zoni, i da su to najgori teroristi na svijetu. Iako sam pretpostavljao da sigurno ima onih koji su tu našli greškom, nisam mogao da vjerujem da se radi o tolikom broju slučajeva.“

Gvantanamo

„Prvi zatvorenik, koga sam upoznao je bio Moazam Beg. On je prilično nizak, vrlo dobro govori britanski engleski, i terorista je koliko sam to i ja. To mi je stvarno otvorilo oči. Do sada sam predstavljao oko 80 zatvorenika na Gvantanamu, oko deset odsto od ukupnog broja koji su tamo ikada bili. I ustanovio sam da je zaista teško naći ljude koji su zaista umješani u terorizam. Mnogi su zbog toga i oslobođeni optužbi, ali su ipak još uvijek u tom zatvoru. To je za njih užasno psihičko opterećenje. Čini se da pravna procedura negdje zakazala.“

 

Klajv Staford Smit kaže da nijedan od prvih 500 zatvorenika koji su oslobođeni i zaista pušteni na slobodu, nije oslobođen po sudskom nalogu. Oni su samo pušteni jer su advokati saznali pravu istinu o njima i zašto su zatvoreni. „Jedan moj prijatelj“, kaže Klajv Staford Smit, je jednom rekao: „jedini razlog zašto Gvantanamo uopšte postoji, jeste da ostane tajna. Administracija u Vašingtonu želi američkom narodu da pokaže – da se protiv terorizma nešto radi“.

(DW.de)