„Te antivrijednosti govore da je važno imati materijalni status, misliti samo na sebe, da je važno na neki način se predstaviti u društvu i time se formiraju određene osobine narcisoidnosti, sebičnosti i to nije dobro“,poručuje psihološkinja Adriana Pejaković u razgovoru za Novu M.

Da se pogledi na stvari mogu mijenjati ovih dana mogli smo učiti iz primjera koje su nam dali najmlađi. Humanim činom, žrtvujući i živote, pokazali su da hrabrost ne poznaje godine, navodi Nova M.

„Mi sa jedne strane imamo zastupljenu crnu hroniku, čujemo za razne slučajeve, nasilje, ubistva, a nemamo bijelu hroniku, nemamo hroniku o tome na koji način su ljudi dobri, kako oni pomažu drugima, a takvih primjera i ljudi ima, nisu usamljeni“, objasnila je Pejaković. 

„Ovakva vrsta ponašanja se prenosi, a to je ono što je nama bitno. Socijalno ponašanje se uči i može da se razvija u školi. Primjeri dobre prakse biće osnov za širenje pozitivnog razmišljanja“, istakla je pedag Jadranka Gavranović.

A da bi pozitivnih primjera bilo što više, potrebno ih je podsticati, pričati o njima i dati im više prostora u medijima.

„Važno je učiti djecu empatiji i svim ostalim nekim vrijednostima. Dijete najviše uči u porodici, ali lični primjer je jako važan i na taj način možemo djelovati na mlada pokoljenja“, kaže Gavranović.

Svijetli primjeri hrabrih dječaka su onaj - osamnaestogodišnjeg  Srđana Majstorovića koji je spasao ženu u moru i trinaestogodišnjeg Đorđa Stojovića koji je spasao druga iz rijeke Zete.