Perfidno i sistematski nam se, upozorava Marković, nameće da smo neko drugi, da smo ono što nijesmo.

"Takva se poruka šalje i preko naših sakralnih objekata čiji vizuelni identitet Srpska pravoslavna crkva mijenja, uvodeći model koji nije dio naše kulture i tradicije. Svjedoci smo šta se dešava sa crkvama i manastirima koje SPC ‘obnavlja’ i kako tu ‘obnovu’ koristi da se promijeni njihova struktura, s krajnjim ciljem promjene crnogorskog identiteta", kazao je Marković.

Navodi i da su građani imali priliku da vide izvanredne emisije na Javnom servisu u kojima su gostovali poznate arhitekte koji su crnogorskoj javnosti pokazali kako se mijenja vizuelni identitet crkve.

"Na taj način se pokušava mijenjati i naš, crnogorski identitet kroz djelovanje SPC”, upozorava Marković.

Sve se to, kako ističe, radi polako, ali uporno i sistematski.

“Ako bi se buduće generacije formirale na tim postulatima, kroz neko vrijeme došlo bi do nestanka Crne Gore i Crnogoraca. Umjesto njih imali bi neke surogate”, ističe Marković.

Komentarišući predstojeće razgovore na ekspertskom nivou između predstavnika Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske, Marković koji je bio i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore, kaže da je suštinsko pitanje validnost upisa u katastarske knjige.

“Esenciju Zakona o slobodi vjeroispovijesti čine prelazne i završne odredbe, te članovi 62-64, koji se odnose na uknjižbu crkvene imovine. Država u svakom trenutku mora da zna čime raspolaže, ne samo u pogledu ljudskog substrata, nego i u pogledu imovine, pravnih lica… Nažalost, u ovom dijelu imamo malo zapušteni teren i pravno i faktički. Ali, bez obzira na to, ne može se dozvoliti da se djelovi teritorije naše države nalaze van Crne Gore. To nijedna ozbiljna država ne bi dopustila”, kaže Marković.

Dekan FPN ističe da bi, sve i da nije bilo Zakona o slobodi vjeroispovijesti, trebalo provjeriti validnost upisa u katastarske knjige, jer to je postojeći ili nepostojeći pravni osnov sticanja prava nad nepokretnostima.

“Dakle, uknjižba je prvo prethodno pitanje. Latinska maksima kaže ‘Quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere’ odnosno: ‘Što je od početka nevaljano, ne može se tokom vremena konvalidirati, ili što je govorio Valtazar Bogišić, prevodeći na naš jezik suštinu u latinskim sentencama ‘Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi’. Dakle, radi se o provjeri i zakonitosti uknjižbe”, kaže Marković.

Naglašava da nijedna država, po prirodi stvari, ne bi finansirala institucije i organizacije koje je ne priznaju ili propagiraju njeno ukidanje.

Marković komentariše i litije, stavljajući u fokus zloupotrebu djece.

“Ko su učesnici litija dijelom vjernici, dijelom ekstremni velikosrpski faktor, dijelom oni koju su nezadovoljni socijalnim statusom u društvi, dijelom inostrani faktor i crkveni kler, koji želi da svoju poziciju i zadrži i nadogradi. No posebno pitanje jeste zloupotreba djece u političke svrhe i tome se mora posvetiti velika pažnja", zaključio je Marković.

Dnevne novine