Stru­ja ne­sta­ne čim ki­ša pro­ka­plje

Stanovnici sela u Vranešu zahtijevaju hitnu rekonstrukciju elektro-mreže

Stru­ja ne­sta­ne čim ki­ša pro­ka­plje

- Nad­le­žne u Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji u Bi­je­lom Po­lju mo­li­mo da se smi­li­ju i stvo­re nam iole nor­mal­ne uslo­ve za ži­vot ka­ko ovo ma­lo sta­rač­kih do­ma­ćin­sta­va ne ­bi umr­lo u mra­ku. Slič­na si­tu­a­ci­ja je u svim se­li­ma na pod­ruč­ju Pa­vi­nog Po­lja, Ko­vre­na, Gran­ba, Go­ri­ca, Ver­ga­še­vi­ća - po­ru­ču­ju ogo­če­ni mje­šta­ni se­la u Vra­ne­škoj do­li­ni.

Ži­te­lji di­je­la Vra­ne­ša ne­za­do­volj­ni su, ka­ko ka­žu, sa­rad­njom sa nad­le­žni­ma u bje­lo­polj­skoj Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji jer zbog lo­še elek­tro-mre­že če­sto ne­ma­ju stru­je, a i ka­da je ima­ju na­pon je to­li­ko loš da uzrokuje kvar na ure­đa­jima. Mje­šta­nin Dra­ško­vi­ne, se­la ko­je pri­pa­da Mje­snoj za­jed­ni­ci Grab Ra­du­le Rman­dić ka­že da sta­nov­ni­ci ovog di­je­la Vra­ne­ša odav­no mu­ku mu­če sa lo­šom stru­jom ali da sta­nje ni­je bi­lo ni­ka­da go­re ne­go što je to sa­da.

- Sva­ko­dnev­no ne­ma­mo stru­je po ne­ko­li­ko sa­ti. Naj­če­šće se de­ša­va da do­đe pa ne­sta­ne. To nam stva­ra ve­li­ke ne­vo­lje jer ni­je­smo u sta­nju da oba­vlja­mo sva­ko­dnev­ne po­slo­ve – ka­zu­je Rman­dić do­da­ju­ći da oba­ve­zno sva­kog da­na stru­ja oko 19 sa­ti ne­sta­je, a da ih o tim ne­stan­ci­ma ni­ko ne oba­vje­šta­va.

- Ne­ mo­že­mo na mi­ru ni te­le­vi­zij­ski dnev­nik od­g­led­ti, a ka­mo li šta dru­go. Ta­ko da smo iz­op­šte­ni iz svih de­ša­va­nja. Mo­že se i za­ra­ti­ti , a da mi ne­ zna­mo iako je i ovo što nam ra­de iz Elek­tro­di­stri­bu­ci­je jed­na vr­sta ra­ta – do­da­je Rman­dić ko­ji na­gla­ša­va da ima 72 go­di­ne i da od­kad je stru­ja sti­gla u se­lo go­reg sta­nja ni­je bi­lo.

-Sla­bi su vo­do­vi i li­ni­je. Do­volj­no je da ki­ša pro­ka­plje i da stru­ja ne­sta­ne. On­da zo­ve­mo i če­ka­mo do iz­ne­mo­glo­sti. Kad pi­ta­mo u Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji o če­mu se ra­di re­dov­no do­bi­ja­mo od­go­vor da „po­pra­vlja­ju li­ni­ju”. I ta­ko sve u ne­do­gled. Mi­sli­li smo da će nam za­mi­je­ni­ti vod i po­sta­vi­ti no­ve, ma­kar dr­ve­ne stu­bo­ve, s ob­zi­rom da su sta­ri stra­da­li u ne­vre­me­nu. Oni su sa­mo ne­ko­li­ko be­ton­skih stu­bo­va da­li za Pa­vi­no Po­lje, a za nas ih ni­je bi­lo. Za go­di­nu da­na u se­lu je po­sta­vljen je­dan be­ton­ski stub ko­ji dr­ži li­ni­ju i to je sve što je ulo­že­no u elek­tromre­žu– na­vo­di Rman­dić.

Mje­šta­nin Le­ko­vi­ne Ta­le Le­ko­vić tvr­di da im se zbog lo­šeg na­po­na kvare ure­đa­ji, te da zbog to­ga svi se­lja­ni tr­pe ogrom­ne šte­te.

- Pri­nu­đe­ni smo hra­nu da ba­ca­mo, jer u fri­ži­de­ri­ma i za­mr­zi­va­či­ma sve nam se ošte­ti. Ina­če, po­sled­njih ne­ko­li­ko mje­se­ci sta­nje je pro­sto ne­iz­dr­ži­vo. Stru­ju do­bi­ja­mo na smje­ne. Do­đe po ne­ko­li­ko sa­ti pa je on­da isto to­li­ko ne­ma. Ži­vi­mo sko­ro u pot­pu­nom mar­ku i me­dij­skoj blo­ka­di– na­gla­ša­va Le­ko­vić.

On is­ti­če da je pro­blem po­go­to­vo iz­ra­žen u uda­lje­ni­jim se­li­ma, gdje je ko­mu­ni­ka­ci­ja sa rod­bi­nom i spolj­nim svi­je­tom je­di­no mo­gu­ća mo­bil­nim te­le­fo­ni­ma ko­ji su, usled ne­sta­na­ka stru­je, če­sto pra­zni.

Vra­ne­ša­ni ka­žu da su u sva­kom do­ma­ćin­stvu gas, šte­ri­ke i lam­pe opet obe­ve­zan ar­ti­kal. Na­gla­ša­va­ju da sva­kog ju­tra ka­da usta­nu pr­vo po­gle­da­ju u ne­bo da vi­de ho­će li bi­ti ki­še. Is­ti­ču da pri­želj­ku­ju da ko­nač­no ugri­je sun­ce ka­ko bi sa nje­go­vim zra­ci­ma i stru­je bi­lo u ovim pla­nin­skim vr­le­ti­ma.

Mje­šta­nin Čo­kr­li­ja Mi­kan Bo­ško­vić ka­že da ni­ko vi­še pa­me­tan ni­je šta mu je či­ni­ti.

- Ne mo­že­mo ni­šta pa­met­no pla­ni­ra­ti jer nas ova stru­ja uvi­jek iz­ne­na­di. Na­rav­no ne­ga­tiv­no. Naj­ve­ći pro­blem nam je taj što ne­ mo­že­mo ko­mu­ni­ci­ra­ti ni mo­bil­nim te­le­fo­ni­ma ko­ji su nam je­di­na ve­za sa svi­je­tom- na­gla­ša­va Bo­ško­vić.

- Nad­le­žne u Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji u Bi­je­lom Po­lju mo­li­mo da se smi­li­ju i stvo­re nam iole nor­mal­ne uslo­ve za ži­vot ka­ko ovo ma­lo sta­rač­kih do­ma­ćin­sta­va ne ­bi umr­lo u mra­ku. Slič­na si­tu­a­ci­ja je u svim se­li­ma na pod­ruč­ju Pa­vi­nog Po­lja, Ko­vre­na, Gran­ba, Go­ri­ca, Ver­ga­še­vi­ća - po­ru­ču­ju ogo­če­ni mje­šta­ni se­la u Vra­ne­škoj do­li­ni.

Še­f odr­ža­va­nja u Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji u Bi­je­lom Po­lju Mi­len­ko Mar­ko­vić ka­že da oni zna­ju za pro­ble­me mje­šta­na di­je­la Vra­ne­ša i da sve ra­de da se sta­nje ko­li­ko je to mo­gu­će po­pra­vi.

-Ima­mo do­sta pro­ble­ma na da­le­ko­vo­du. Na­ši rad­ni­ci su prak­tič­no sva­ko­dnev­no na tom te­re­nu i sa­ni­ra­ju k­varo­ve. Ina­če, glav­ni pro­blem je na tra­si od Čo­kr­li­ja pre­ma Sto­že­ru. Ula­že­mo ogrom­ne na­po­re da ga ot­klo­ni­mo. Kad pa­da ki­ša ima­mo pro­blem sa izo­la­to­ri­ma. Ob­i­šli smo či­ta­vu tra­su ka­ko bi uklo­ni­li gra­ne dr­ve­ća ko­je su bi­le mo­gu­ći uzrok. Ta­ko­đe, mo­gu­ći raz­log je i pro­blem na jed­nom od tri­de­se­tak be­ton­skih stu­bo­va na ko­ji­ma se na­la­ze izo­la­to­ri. Mje­šta­ni mo­ra­ju ima­ti str­plje­nja i ra­zu­mije­va­nja jer mi na sva­ki nji­hov po­ziv stig­ne­mo i rje­ša­va­mo ga na naj­bo­lji mo­gu­ći na­čin – tvr­di Mar­ko­vić.   M.No­vo­vić 

Pri­je­te da će po­sje­ći stu­bo­ve 

Pred­sjed­nik Mje­sne za­jed­ni­ce Pa­vi­no Po­lje Slo­bo Le­ko­vić ka­že da su pro­ble­mi do­sti­gli kri­tič­nu tač­ku i da ru­ko­vod­stvo MZ ima sve ve­ći pri­ti­sak mje­šta­na da uko­li­ko se ne­što ne pre­du­zme da će pred­u­ze­ti ra­di­kal­ne mje­re ka­ko bi do­bi­li nor­mal­no na­pa­ja­nje stru­jom.

-Pro­blem je na­ro­či­to iz­ra­žen po­sled­njih mje­sec da­na. Čim ma­la ki­ša pad­ne ili du­ne vje­tar sva se­la su u mra­ku. Obra­ća­li smo se i Elek­tro­di­stri­bu­ci­ji ali je sve osta­lo po sta­rom. Do­đu oni i pop­ra­ve ali čim odu stru­ja po­no­vo ne­sta­ne. Mje­šta­ni pri­je­te da će u slu­ča­ju da se hit­no ne­što ne pre­du­zme, po­sje­ći sve dr­ve­ne stu­bo­ve za stru­ju, ka­ko bi ne­ko na­po­kon kre­nuo da traj­no ri­je­ši nji­ho­ve pro­ble­me . 

Pri­vi­ka­va­nje na no­mad­ski ži­vot 

Pje­snik Slo­bo Vu­či­nić ži­vi u se­lu Raj­ko­vi­ći i ka­že da se po­ma­lao po­no­vo pri­vi­ka­va na no­mad­ski na­čin ži­vo­ta.

- Na­tje­ra­li su me da ži­vim u mra­ku i da se bo­rim za svje­tlost kao že­dan kad že­li da do­đe do vo­de – na­gla­ša­va Vu­či­nić.

U pje­snič­kom sti­lu Vu­či­nić do­ča­ra­va pro­ble­me sa ne­stan­kom stru­je, do­da­ju­ći da su vi­še ne­go do­tra­ja­li stu­bo­vi za stru­ju i da ih je za tri de­ce­ni­je tra­ja­nja već na­gri­zao zub vre­me­na.

-Do­šlo je vri­je­me da i kad se ža­ba po­mo­kri u Vra­ne­šu ne­sta­ne stru­ja, a da ne pri­čam kad du­ne vje­tar sa Bje­la­si­ce ili sa Ko­vre­na - ka­že Vu­či­nić i do­da­je da se mo­rao snad­bje­ti do­volj­nim bro­jem šte­ri­ka ta­ko da ne za­ko­na­či bez ne­ko­li­ko uz po­ste­lju.

(Izvor:RTCG)