On je rekao da teži da u našoj Crnoj Gori povratimo princip ravnopravnosti kao osnov života svakog modernog demokratskog, sekularnog društva.

"Nažalost, mi danas ne živimo u takvoj zemlji", rekao je on.

Poručio je da njegova vizija budućnosti, kao nekog ko se nalazi na čelu liste građanske i demokratske političke koalicije, nije iskazana uobičajenim jezikom političkih floskula, katkad suvoparne ekonomske, sociološke analitike, već je iskazana jezikom porodičnog čovjeka, tradicionalnog Crnogorca, profesora Univerziteta i pravoslavnog hrišćanina.

“Budućnost Crne Gore vidim kao harmoničnu porodicu u kojoj unutrašnje razlike čine život bogatijim, raznovrsnijim i svakako ljepšim. U njoj, iako svi nosimo isto prezime (državljanstvo), imena i lične osobenosti su različite. Pa, srećna je i blagoslovena kuća koja ima blizance, ali su i oni dva suštinski različita bića. Dobar domaćin (Skupština i Vlada) umio bi da iz tih razlika izvuče mnogo dobra za kuću, a ne da neprestano traži da svi budu isti, da se banalno uniformišu. U uspješnoj porodici se zna šta ko radi. Neko brine da ima svega dovoljno u kući, neko dočekuje i služi goste, neko čini trenutke zajedničkog života veselijim i ispunjenijim. U normalnoj porodici, ukućani se međusobno uvažavaju i vole. Nesrećan je dom gdje domaćin prisiljava ukućane da se orkestrirano raduju i iskazuju ljubav prema porodici. Groteskna je usiljena, naručena radost, ona koja ne dolazi spontano, iz srca. Koliko smo danas daleko od prave porodične atmosfere u našoj Crnoj Gori”, pita se Krivokapić.