"Nakon četiri godine pauze Monstat je konačno objavio podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Prema ovim rezultatima  apsolutna linija siromaštva je 192 eura a samo 4,4% stanovništva ima ekvivalentnu potrošnju manju od ovog iznosa. Tako je po ovim anketama ekstremno siromaštvo u Crnoj Gori smanjeno sa 8,6% iz 2013. na 4,4% u 2017. godini. Prema ovim analizama siromaštvo u Crnoj Gori je za ove 4 godine smanjeno za 51%.", navodi Medojević.
 
Banka hrane  je iskazala javno svoje ne malo zaprepašćenje  sa ovim podacima, jer je stanje na terenu u direktnoj komunikaciji sa socijalno ugroženima, kako tvrde, dijametralno suprotno. 

"Samo broj nezaposlenih, primaoca MOP i penzionera koji imaju mjesečne prihode manje od 192 eura tj. apsolutne linije siromaštva, stopu apsolutnog siromaštva podiže na cijelih 19.99%. Ova analiza brojeva  i strukture lica koja imaju manje mjesečne prihode od apsolutne linije siromaštva, jasno pokazuje  da su ankete MONSTATA daleko od relanog stanja i da ne mogu da realno procjene nivo, strukturu i razmjere siromaštva u Crnoj Gori.", upozorava Medojević.

Podsjeća da se stopa siromaštva na održiv način može smanjiti samo novim zapošljavanjem  i povećanjem prihoda.

"Kada  uporedimo i te parametre, koje je takođe objavljivao MONSTAT, dolazimo do istog zaključka. Prema  Monstatu, u avgustu 2019. posao je imalo 210.455 građana, a u istom mjesecu ove godine zaposlenje je imalo njih 172.154 ili 38.301 manje.Vidi se da u ovom periodu nije bilo nikakvog eksplozivnog  dinamičnog rasta zaposlenosti i prosječnih zarada, a došlo je do značajnog rasta nezaposlenosti, što je i najvažniji generator siromaštva kod nas.", navodi Medojević. 
 
Pritom napominje, nijesu uzeti u obzir dugovi stanovništva za struju od 120.000.000 eur ili 600 eura prosječno po brojilu, dugove bankama, rođacima i prijateljima, kašnjenja isplata alimentacija samohranim  roditeljima  i još mnogo troškova koji socijlano ugroženi građani plaćaju isto kao i najbogatiji građani ove zemlje.

"Sama činjenica da pod pritiskom ekstremne gladi crkva, NVO otvaraju  narodne kuhinje širom Crne Gore čiji kapaciteti  ni izbliza ne mogu da pokriju potražnju od najugroženijih stanovnika.
Koliko ljudi u stanju siromaštva , strategiju preživljavanja zasniva na kriminalu, prosjačenju, švercu, sivoj ekonomiji, teško je procjeniti, ali  takve aktivnosti, sigurno ne smiju biti alternativa snažnom ekonomskom rastu, povećanju zaposlenosti i efikasnoj proaktivnoj socijalnoj  politici koja će obezbjeđivati realne i održive mehanizme za izlazak naših ljudi iz siromaštva koje već u Crnoj Gori ima karateristike trajnog  i strukturnog problema.
Banka hrane  je u toku 10 godina svog postojanja konsantno ukazivala na relativizacijiu problema siromaštva  putem zvanične   statistike , koji  imaju za cilj prikrivanje stvarnih razmjera ove socijlane patologije.", upozorava Medojević.

Posledice pandemije i neadekvatnog i pogrešnog odgovora Vlade, tvrdi ona, su dovele do situacije da se sada suočavamo sa najekstermnijom fazom ovog fenomena - glađu.

"Najdjelotvornija društvena borba protiv siromaštva je kvalitetno obrazovanje i zdravstvo dostupno svima, stvaranje uslova za otvaranje kvalitetnih poslova, podizanje iznosa minimalne plate, oporezivanje kapitala, zapošljavanje nezaposlenih, pravednija raspodjela i pravednije oporezivanje plate i podizanje dohotka stanovništva. Jedna od mjera preovlađavanja problema nejednakosti i izrazenijih razlika u društvu je uvođenje porez na extraprofit dobijen monopolskim položajem. Socijalne prodavnice su jedna od mogućnosti  kada je u pitanju  pomoć ugroženima i borba protiv bacanja hrane (na polju, marketima, uvozu, hotelima..)  i jedan od načina umanjenja siromaštva. Sada, u vrijeme pandemije nova Vlada bi mogla ljudima dati bonove za namirnice i higijenska sredstva kako bi imali najosnovnije i upravo na taj  način i pokrenuli socijalne prodavnice.", predlaže Medojević.

Neravnopravnost je, dodaje, ono što obilježava našu zbilju.

"Naša država radila je sve da onima koji imaju kapital olakša i obezbijedi razne benificije i poreske olakšice dok na drugoj strani malom, običnom čovjeku tovarila sve i svašta (akcize, poreze, održive izvore energije, subvencije za male hidro elektrane, i sl). Subvencionisanje cijena osnovnih životnih namirnica, hrane za bebe i higijenska sredstva  kroz socijalne prodavnice, su  samo neke  od mjera koje država može uraditi kako bi pomogla najsiromašnije slojeve društva. Mala socijalna pomoć, mali dječiji dodatak  koji su pritom ograničeni samo za korisnike socijalne pomoći  doprinose lošem položaju najugroženijih. Obrok za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica trebalo bi da bude besplatan, nezavisno od toga da li su korisnici socijalne pomoći.", neki su od predloga koje je iznosi Medojević koja poručuje i da država mora graditi socijalne stanove koje bi davala na korišćenje ljudima u stanju socijalne potrebe.

"U Crnoj Gori čak 40% djece živi u domaćinstvima koja  su u riziku od siromaštva. Imamo oko  136 000 djece a samo dječiji dodatak prima  njih  oko 15 000 i ta suma  novca je zaista mala, za korisnike MOP- a iznosi svega  24 eura. Država mora da odgovori trenutku i pomogne građanima. Teret krize se mora prebaciti na bogate.", zaključuje Medojević.