Generalna sekretarka DPNCG, Mila Radulović, kazala je da je Crna Gora godinama kritikovana zbog loših rezultata u borbi protiv trgovine ljudima, kao i da je zamjerano što nije bilo krivičnog procesuiranja, niti presuda za trgovce ljudima.

“Stalno se govori o istoj problematici - seksualnoj eksploataciji, posebno djevojčica, prosjačenju djece, prodaji djevojčica u romskim sredinama, koja se u ovoj državi, čini se, uopšte ne shvata ozbiljno. To su stvari koje smo tek dotakli i nadam se da ćemo se mnogo više baviti ovim problemima. Tu je sada problem i migracija, koje se vezuju za ovu problematiku”, rekla je Radulović.

Ono što smo do sada vidjeli, kako smatra, ne pokazuje da je na državnom nivou dovoljno urađeno kada je u pitanju borba protiv tog problema, a ni mediji o tome nemaju dovoljno svijesti.

Koordinator Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala za Srbiju i Crnu Goru, Saša Đorđević, kazao je da je za Globalnu inicijativu karakteristično da predstavlja mrežu pojedinaca i da danas okuplja preko 500 ljudi koji su stručnjaci iz različitih oblasti i koji se uklapaju u širu sliku fenomena borbe protiv organizovanog kriminala.

Predstavnica Odjeljenja za borbu protiv trgovine ljudima u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Sonja Bigović, kazala je da i najrazvijenije zemlje imaju veliki problem da se izbore sa problematikom trgovine ljudima, a naravno i zemlje u razvoju, kao i one manje razvijene.

“I to pred sve nas stavlja veliki zadatak. Svi mi možemo biti pogođeni istim. Mislim da jedino svi zajedno možemo uspješno da osmislimo i sprovedemo sistem borbe protiv trgovine ljudima. Multisektorskim pristupom, uz čvrstu koordinaciju sprovođenja aktivnosti svih pozitivnih snaga, možemo govoriti o uspješnoj borbi protiv ovog fenomena”, smatra Bigović.

Kada se govori o toj problematici uvijek je, kako je istakla, jako važno da se, prije svega, pojektuje cilj koji se želi ostvariti.

Rekla je da da su neke žrtve sa 17 godina nepismene, neke su fakultetski obrazovane.

“Imamo djevojčice do 7,8,10 godina koje nisu u školi, a imaju najstrašnije traume koje su preživjele. Na polju prevencije trudimo se da budemo maksimalno maštoviti i tu, od kolega iz medija, očekujemo podršku da pokušamo da dopremo do svih kojima je informacija nedostupna”, kazala je Bigović.

Na polju identifikacije, kako je rekla, jako puno je rađeno, jer je identifikacija, možda, nejteži i najkompleksniji segment borbe protiv te problematike, imajući u vidu da svi oni koji se elementarno identifikuju dobiju pravo na pomoć, ali oni koji se ne prepoznaju ostaju zarobljeni u začaranom krugu trgovine ljudima koji je izuzetno težak.

Program koordinatorka NVO Atina, Jelena Hrnjak, ocijenila je da ima napretka u borbi protiv trgovine ljudima, ali da on nije dovoljan.

„Mislim da u regionu možemo da uradimo još jako puno i na identifikaciji i na zaštiti žrtava i da svi ovaj problem prihvatimo kao svoj. Kada kažem kao svoj, mislim na različite sisteme, institucije, koji mogu učestvovati ne samo u identifikaciji, nego i u zaštiti žrtava“, navela je Hrnjak, poručujući da trgovina ljudima nije i ne može da bude privatna stvar.

Ona smatra da je važno da se ističu kazne koje slijede za trgovinu ljudima.

Izvršna direktorica Centra za romske inicijative (CRI), Fana Delija, kazala je da je ta organizacija od 2011. godine do danas identifikovala vše od 90 slučajeva dječijih ugovorenih brakova.

„Svi identifikovani slučajevi su pokrenuti od strane CRI. Mi kada identifikujemo slučajeve, procesuiramo centrima bezbjednosti, od kojih su dvije osobe žrtve djeca u cilju prosjačenja“, navela je Delija. Prvi put se dešava da imamo slučajeve procesuiranih u dijelu žrtve trgovine ljudima u cilju zasnivanja dječijih ugovorenih brakova. Od 90 slučajeva, šest osoba je dobilo status žrtve trgovine ljudima.

Ona je kazala da država ne podržava CRI, kao organizaciju koja se bavi problemom maloljetničkih brakova, kao i da prilikom rada sa žrtvama nemaju dobru saradnju sa policijom, navodeći primjer slučaja koji se desio u subotu.

Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević, govorila je u slučaju djevojke koja joj se javila kao žrtva, koja je došla da radi u Crnu Goru iz Srbije u toku ljeta, na osnovu oglasa koji je vidjela.

„Ona je meni ispričala cijeli sistem kako ide – preko interneta i raznih sajtovi koji nude poslove. Ona je tako našla posao sa dosta dobrim uslovima, tri mjeseca, po 500 eura, da radi bez radnog vremena. Ona je na to pristala. Međutim, njoj je treći dan ponuđeno da radi dodatni posao. Doveo joj je dva druga, jedan je odmah krenuo da se udvara, ona ga je odbila, međutim nju su uveče čekala trojica, pretukli je i silovali je i ona je pobjegla“, navela je Raičević.

Foto: PR Centar

Ona je kazala da se nakon toga njoj žrtva obratila za pomoć, nakon čega je pozvala policiju i tražila glavnog inspektora, nakon čega su izašli na teren i „napisali izvještaj kojeg nema“.

„To vam je praksa koja se provlači od 2000. godine. Gdje sam ja kad smo te godine otvorila sklonište, ja provodila najviše u Tužilaštvu, sudstvu i policiji dovodeći cure, ne pitajući ih da im dam mogućnost da tuže“, rekla je Raičević.

Izvršni direktor Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku (ISOP), Mitar Radonjić, kazao je da se u skloništu čiji je on direktor nalaze tri žrtve trgovine ljudima.

„Trenutno se u skloništu nalazi osam korisnika, od čega je sedmoro maloljetnih, dvoje je bilo od strane trafikanta predviđeno za ugovoreni brak, ostali su tu zbog prosjačenja i druge vrste trafikinga“, naveo je Radonjić.

Istakao je da bi volio da širom Crne Gore bude više licenciranih skloništa za žrtve trgovine ljudima, jer bi se na taj način, kako je kazao, svi trudili da kvalitet bude što veći.

PR Centar