Uprkos ogromnom tehnološkom napretku na polju pravovremenog otkrivanja raka dojke, ova bolest i dalje u mnogim zemljama predstavlja najveći zdravstveni problem. Naime, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije svaka osma žena će se u toku života razboljeti od raka dojke koji je istovremeno i glavni uzrok smrtnosti među ženama od 35 do 55 godina starosti.
Stoga je pravovremeno, rano otkriće ove vrste kancera od izuzetnog značaja. Jer ako se na vrijeme otkrije tumor manji od jednog santimetra, šanse za izlječenje su čak 90 odsto.
Otuda i važnost mamografije kojom se na vrijeme mogu otkriti lezije i time značajno smanjiti smrtnost oboljelih žena. Nažalost, čak i kada se mamografski pregled obavi u idealnim okolnostima i sa najsavremenijim materijalom, 20 odsto vrsta sitnih tumora nije moguće otkriti na taj način. Bilo zbog prevelike gustine mliječne žlijezde koja od pogleda stručnjaka sakriva izrasline ili kalcifikate, bilo zato što pojedine vrste tumora nije moguće otkriti putem mamografskog pregleda. Otuda i potreba za novim tehnikama snimanja dojki radi pravovremenog otkrivanja ove opake bolesti.
U svijetu postoje novi načini pregleda, specifični, koji dozvoljavaju savršenije sagledavanje anomalija koje su eventualno primijećene na mamografskom snimku. Samim tim, ove nove tehnike olakšavaju pravovremeno postavljanje dijagnoze, a dugoročno posmatrano dovode do smanjivanja broja odstranjivanja dojke hirurškim zahvatom, pribjegavanju hemioterapiji i spasavanju većeg broja života.
INTERVENTNA RADIOLOGIJA U poslednje vrijeme postoje nove radiološke tehnike za uništavanje i uklanjanje tumora. Uglavnom se obavljaju uz pomoć sonde koja putem radio-frekvenci prodire kroz kožu i tkivo i stiže do oboljelog organa. Do sada su se uglavnom koristile za liječenje raka jetre, pluća ili bubrega, prije svega zato što je to manje invanzivna metoda uklanjanja tumora od hirurškog zahvata i postoperativni oporavak pacijenta u bolnici je daleko brži i kraći. Već 48 sati poslije zahvata on može da napusti bolnicu. Pošto postoje mali rizici da dođe do eventualnih komplikacija poslije ovakvih operacija, naročito se preporučuju pacijentima krhkog i već lošeg zdravstvenog stanja, za koje je lako pretpostaviti da bi teško podnijeli klasičnu operaciju.
O ovim novim tehnikama snimanja dojki govori francuski radiolog, dr Korin Balegije, iz Instituta Gustav-Rusi u Vilžuifu.
Angiomamografija
Dijagnostička metoda pregleda unutrašnjosti krvnih sudova, što znači da je angiomemografija usmjerena samo na snimanje krvnih sudova dojki. Koristi se za snimanje krvnih sudova preko kojih se hrane kancerogene ćelije. To je vid radiološkog snimanja dojke, čiji je cilj da se intravenoznim ubrizgavanjem kontrasta joda u ruku, zatamne krvni sudovi dojke kako bi se lakše vizuelno izdvojili krvni sudovi tkiva i otkrila svaka promjena ili neobičnost u njima. Grupisanje većeg broja krvnih sudova na jednom mjestu ukazuje na prisustvo kancerogenih ćelija. Zato je angiomamografija veoma važna, jer ne samo da omogućava otkrivanje tumora već i dozvoljava ljekaru da procijeni stepen njegovog napretka, budući da ovi krvni sudovi hrane ćelije raka i preko njih one bujaju. Pregled traje oko deset minuta, a stepen radijacije je nešto veći od onog kojem je žena izložena na mamografskom pregledu. Angiomamografija se preporučuje svaki put kada poslije mamografskog pregleda, pa i poslije magnetne rezonance, nije moguće uspostaviti jasnu dijagnozu. Angiomamografija omogućava lekaru da precizno ustanovi da li neka sumnjiva tačka koja je otkrivena na mamografiji ili ekografiji, zaista predstavlja grupu krvnih sudova koji su povezani sa nekom sumnjivom lezijom ili izraslinom.
Elastografija
To je neinvazivna tehnika snimanja dojke kojom se mjeri elastičnost, odnosno otpor mekih tkiva putem obojene kartografije (sumnjive promjene su prikazane različitim bojama), budući da je poznato da elastičnost lezije ukazuje na stepen njenog maligniteta: meka i pokretna izraslina ukazuje na postojanje benigne ciste, dok tvrda i fiksirana izraslina otvara sumnju na postojanje malignog tumora. Dojka se pritiska ultrazvučnom sondom više puta, u jednakim vremenskim intervalima i istom jačinom, kako bi se izmerio otpor tkiva. Na pritisak sondom boje zdravog tkiva mijenjaju se od crvene, preko žute, do zelena, dok u tkivima koja su izmijenjena tumorom preovlađuju plave i tamne, sive i crne nijanse.
Uz pomoć elastografije lakše je odrediti položaj čvorića na dojci koje eventualno treba dalje pratiti. Ona u stvari nadopunjuje prethodne snimke, naročito kod žena sa izrazito gustim tkivom dojki. Ta gustina može da prikrije postojanje sićušnih "grudvica", koje su iste gustine kao i tkivo dojke koje ih okružuje. Ova vrsta pregleda je izrazito korisna ako postoji i najmanja sumnja, poslije ljekarskog pregleda ili radiološkog snimka, da se ona potvrdi ili odbaci. Korisna je i kod praćenja razvoja lezija ili bilo kakvih anomalija koje su benigne, ali koje treba na svakih pola godine provjeravati.
Biopsija putem radio-frekvencije
To je najnoviji oblik makrobiopsije. Za analizu se uzima uzorak tkiva i to od 10 do 30 puta veći nego klasičnom biopsijom. Na vrhu sonde za uzimanje tkiva nalazi se neka vrsta metalne korpice, koja se pomjera oko lezije i zahvata je, uvlači u sebe, i odsjeca jedan njen dio uz pomoć električne niti. Ovakav način uzimanja uzorka tkiva olakšava postavljanje vrlo precizne dijagnoze, a u pojedinim slučajevima omogućava odsjecanje cijele lezije, zbog čega kasnije uopšte nije potrebna nikakva hirurška intervencija. Pregled se obavlja pod lokalnom anestezijom i ne ostavlja nikakav ožiljak, traje 20-ak minuta, nije bolan, žene ga lako podnose jer nema nikakvih većih komplikacija. Ovaj oblik makrobiopsije je najpouzdaniji i koristi se prije svega za analizu mikrokalcifikata sumnjive prirode, ili za uzimanje uzoraka kvržica koje su ranije uočene na ultrazvučnim snimcima.
* Pet-mamografija, otkrivanje minijaturnih tumora
Riječ je o spoju mamografije i tomografije. Dozvoljava da se otkriju i najmanje lezije veličine dva milimetra, što je dva do tri puta manja veličina od one koja se otkriva putem pet-skenera. Princip je relativno jednostavan: budući da kancerogene ćelije konzumiraju više glikoze od zdravih ćelija, dovoljno je da se u dio koji se snima ubrizga mala količina radioaktivne glikoze, kako bi se na ekranu jasno prikazale zone u kojima postoji hiperaktivnost malignih ćelija. Kada se ti snimci uporede sa mamografskim, koji pružaju informaciju o anatomiji i morfologiji tumora, moguće je postaviti precizniju dijagnozu o kojoj vrsti kancera se radi, u kom je obliku i da li je metastazirao. To je toliko složen i napredan način snimanja dojke da se ne koristi za otkrivanje jednostavnijih tipova raka dojke. Stručnjaci ovu metodu preporučuju za procjenu maligniteta lezija kod dojki sa gustim tkivom, ili kada postoji pojačan rizik od pojave multifokalnog kancera, kada se eventualno traga za recidivima. Nažalost, i u najnaprednijim državama svijeta, čak i u SAD, ova tehnika je nova i stoga još nedovoljno korišćena.
(Izvor:Večernje novosti)
