Kako navode, duga istorija Bajica nalaže im određivanje povodom pitanja od suštinskog značaja za državu Crnu Goru i njen budući napredak.

"Mi čiji su preci pleli crnogorski vijenac još za Crnojevića i borbe za slobodu, mi potomci onih koji braniše Herceg Novi 1687, onih kojih vladici Danilu čestitaše Božić prvi, mi potomci onih koji vođahu crnogorsku vojsku na Martinićima i Krusima, mi potomci onih koji krvariše protiv Napoleonovih trupa, mi potomci onih koji se zakleše nad samrtnim odrom Svetog Petra Cetinjskog oktobra  1830., mi potomci onih koji braniše Ostrog janaura 1853. godine i spasiše mošti Svetog Vasilija Ostroškog, mi potomci onih koji proniješe slavu Grahovca i Vučjeg dola, mi potomci onih koji badnjak podsticahu na Skadru 1913. i na Lovćenu i Mojkovcu 1916., mi potomci onih koji su vjekovima čuvali pravoslavlje, mi potomci onih koji pred očima fašističkog okupatora donesoše Bajičku rezoluciju – zrak svjetlosti u porobljenoj Evropi, nakon dužeg razmatranja i detaljnog izlaganja, uzimajući u obzir sve važne aspekte",  jednoglasno su zaključili da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti donešen u okolnostima podgrijane atmosfere u Crnoj Gori, dodatno  izazvao produbljivanje suštinskih odnosa naročito među pravoslavnim stanovništvom.

Ocijenili su da odredbe ovog Zakona nejednako tretiraju ne samo predstavnike Crnogorske pravoslavne crkve već i predstavnike drugih religija i vjeroispovijesti.

"Ovaj Zakon crkvenu imovinu, koju su zidali naši slavni preci, prepušta u ruke drugoj državi i njenim institucijama. Bajice kao dio istorijskog i državotvornog naroda snažno osuđuju nepravdu koja je nanijeta ovim Zakonom, njegove odredbe smatraju nelegitimnim i nelegalnim, protivno istorijskim, civilizacijskim i evropskim vrijednostima. Bajičku crkvu 1893. godine, a kao i sve one ranije, sagradili su naši preci imenom i prezimenom od sopstvenih prihoda, pa poručujemo jednom za svagda, tako nam blagoslova Svetog Petra i riječi kralja Nikole, tako nam vojvodske, serdarske, vladičanske i ratničke krvi naših predaka, tako nam krstaša barjaka i tako nam imena i života, da ćemo našu crkvenu imovinu i naš crnogorski identitet znati očuvati i sačuvati kao i tokom vjekova što smo radili.", poručili su.

Napominju da su Badnji dan i Božić oduvijek u Crnoj Gori bili važni događaji, koji su inspirisali ljude i podsticali u njima ono najbolje.

"A Badnji dan je naročito važan u Bajicama jer su njime neraskidivo tradicionalno i duhovno povezani, dok je u svijetlu novih okolnosti predstojeći Badnji dan od posebnog značaja za crnogorsku opštu stvar, njenu istoriju i tradiciju ali i njenu budućnost. Zato Bajici i ovaj put, u viševjekovnoj istoriji, uzimaju barjak prvi, čiji će primjer biti i ostalim plemenima i bratstvima širom Crne Gore. Duboko opredijeljeni i uvjereni da je suživot moguć i da je mir među sobom nasušna potreba i želja svih iskrenih ljudi. Za ovaj naš sveti i istorijski dan pokažimo Crnoj Gori što mislimo i čemu stremimo, da bez bilo kakvih političkih i drugih upliva i organizacija, kao vjekovima za nama naložimo crnogorski badnjak izvi iskru naše istorije, crnogorskom mitropolitu, pod crnogorskim barjakom oko ognja naše jedine svetinje Crne Gore. Srećan Badnji dan i Božić svim ljudima dobre volje", poručuju braća Martinovići i Borilovići.