Badnjak se bere u praskozorje Badnjeg dana, siječe se sa tri udarca, tako da padne ka istoku. Užurbani način života, međutim, najčešći je uzrok nemogućnosti da se na tradicionalan način do badnjaka dođe, a tu u pomoć priskaču ljudi poput Miodraga Rašovića, koji već decenijama donosi badnjake iz Donje Morače ispred hrama Hristovog Vaskrsenja u širem centru Podgorice.

"Od kad su postavljeni temelji hrama, Badnjak se tradicionalno ovdje prilaže, i ja od tada svake godine Badnjak donosim iz Morače. Bez obzira na veličinu, bio mali i li veliki, Badnjak narod dariva. Moje je da ga donesem i budem narodu na usluzi, oni ga uzmu i nagrade, bilo to 20 centi ili pet to je lična stvar čovjeka koji slavi Badnje veče i Božić", kazao je ovaj Donjomoračanin u izjavi za agenciju Mediabiro.

Badnjak koji on donosi je, kako kaže pravi Morački badnjak iz mjesta Vrujca, od Hrastovog drveta. Prema njegovim riječima, nije svejedno koji se tip drveta odabira za obilježavanje ovog praznika.

"Ako nema hrasta, onda ljudi beru cerovo drvo. Opet, ako nema ni njega ljudi beru i bukovo drvo za Badnjak, ili jelku. Po starim običajima ljudi na Badnje jutro urane, prije sunca. Najstariji član porodice, domaćin kuće, siječe Badnjak i vodi sa sobom sina ili unuka. Prilikom sječe stari je običaj bio kod crnogorskih Srba da uzmu kolač sa sobom, da ponesu u torbici, i bocu vina, da Badnjaku čitaju molitvu i zalivaju ga rujnim vinom, zatim da ga odsjeku i ponesu svome domu prije izlaska sunca. Popodne oko četiri, pet sati Badnjak se presjeca i unosi u kuću", objasnio je Rašović.

Badnjak je simbol drveta koje su, prema predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji, da zagriju staju u kojoj je rođen Isus. Kako običaji nalažu, Badnjak od zore do sumraka ostaje prislonjen uz kuću, i tek potom se unosti, uz posipanje žitom. Nalaže se sa posebnim poštovanjem, uz molitvu za zdravlje, sreću i mir.