"Dok sam govorio pred veoma profesionalnom i korektnom tužiteljkom, mogao sam čuti kako Knežević, inače profesor književnosti, koji je sjedio metar od mene, pod maskom šapuće dio Njegoševog testamenta - ‘Hvala Ti, Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio’.Ja sam za to vrijeme, pokušavajući da se fokusiram na iskaz, iz nekog razloga mislio na znamenitog Adama Mihnjika koji je govorio da ‘sa bagrom treba razgovarati jezikom bagre, jer bagra samo taj jezik razumije’.U nekom trenutku, Knežević se trgao iz proznog transa, i kazao mi da ‘lažem’, na šta sam ga, uz doljenavedeni kompliment (inače, vrednosni sud, prema mišljenju našeg Ustavnog suda), pozvao da popije lijek za smirenje, budući da je bio vidno uznemiren i, razumio sam na osnovu boje njegovog lica, još više preplašen", napisao je Vuković.

On dodaje i da je ironija sudbine tako, učinila da sa saslušanja na koje je pozvan zbog njegovih prijetnji, dakle u svojstvu oštećenog, Knežević izađe s naglašenim osjećajem straha i ugroženosti.

"Srećom, a kako to obično biva kad je on u pitanju, hrabrost mu se naglo povratila, a njegov neprevaziđeni smisao za humor proradio, čim se dohvatio tastature", naveo je Vuković.