Milojko Spajić i Jakov Milatović, pripadaju grupi mladih ljudi koji su, nakon izbora održanih u avgustu prošle godine, odlučili da se vrate u Crnu Goru i da svoje znanje i radno iskustvo ponude državi iz koje potiču.

Kao finansijski sturčnjaci, koji su obrazovanje sticali po različitim svetskim metropolama, Spajić i Milatović su se u potpunosti uklopili u koncept stručne Vlade Crne Gore, na kojoj se insistiralo nakon smjene Demokratske partije socijalista.

Spajić je kao nestranačka ličnost došao na mjesto ministra finansija Crne Gore, a tamošnja javnost ga je upoznala još za vrijeme parlamentarnih izbora, kao člana savjetničkog tima Zdravka Krivokapića. Po struci je magistar finansijskog inženjeringa, osnovne studije je završio na japanskom jeziku kao stipendista japanske države. Master diplomu je stekao u Parizu, a radio je i na Vol Stritu, Singapuru i u Tokiju.

S druge strane, Jakova Milatovića je za mjesto ministra ekonomskog razvoja preporučilo to što je magistrirao ekonomiju na Univerizetu Oksford kao stipendista britanske vlade, ali i bogato radno iskustvo.

Radio je kao ekonomista u Evropskoj Banci za obnovu i razvoj u Podgorici, a prethodno je bio zaposlen u istoimenoj instituciji u Londonu. Iskustvo je sticao i radeći za Dojče banku u Frankfurtu, a bio je i analitičar u oblasti upravljanja rizikom NLB grupi u Crnoj Gori. Studije je završio na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, gdje je bio proglašen najboljim studentom sa prosječnom ocjenom deset. Dobitnik je stipendija Evropske unije, Vlade Austrije i Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Imajući stepen obrazovanja i bogatu radnu biografiju dvojice mladih ministara, upitani zbog čega ste se uopšte odlučili da se bave politikom odgovaraju:

Spajić: Ne znam da li je korektna definicija da smo ušli u politiku. Mi smo zapravo ušli u neku vrstu rovovskog rata, imajući u vidu šta nas je sačekalo kad smo došli na svoje pozicije. Zateklo nas je veoma teško stanje i mi smo u konstantnoj i svakodnevnoj tenziji, jer moramo da reagujemo na akutne probleme koji su na svakom koraku.

Milatović: Nakon brojnih godina provedenih u inostranstvu i akademske karijere u Čikagu, Beču, Rimu, magistarskih studija na Oksfordu, rada u Frankfurtu, kasnije u Londonu, Podgorici, Bukureštu, kod mene se pojavila želja da to akumulirano znanje, u akademskom i profesionalnom smislu, stavim u funkciju razvoje svoje zemlje. Nakon izbora u avgustu prošle godine se ukazala ta istorijska prilika, jer je Crna Gora, po prvi put, promijenila vlast. U jednom, iznenadnom, razgovoru sa profesorom Zdravkom Krivokapićem sam dobio tu istorijsku šansu i bilo je teško reći “ne” na to povjerenje koje mi je ukazano od strane novog premijera. Time sam dobio priliku da sve ono što sam do sada u životu naučio stavim u funkciju razvoja svoje zemlje .

Milatović kaže da su zatekli veoma teško stanje, koje je poprilično reflektovalo stanje u zemlji.

"Zatekao sam veliko ministarstvo i mnogo nelogičnosti. Jedan veliki broj rukovodnog kadra, barem u mom ministarstvu, koji je trebao da bude tu, je otišao prije nego što je novi ministar došao, a kabinet i PR tim nisu ni postojali. Sve su to bili ljudi koji su vjerovatno ta mjesta pokrivali zbog određenih “zasluga”, političkih nameštenja, čak i jednog nepotizma, čiju mjeru otkrijete tek kad preuzmete funkciju. Svi smo mi znali da u Crnoj Gori ima mnogo političkih namještenja. Društvo je malo, pa se nerijetko dešava da ta namještanja budu u okviru nekih rođačkih veza, ali je nivo svega toga bio poprilično neprimjeren. Kad dođete u ministarstvo, kad treba da se uhvatite u koštac sa problemima koje ste naslijedili, sa teškom ekonomskom krizom i da istovremeno razmišljate o nekim razvojnim projektima, vi zapravo najveći dio vremena trošite na rješavanju nekih organizacionih stvari, o kojima ne bi trebalo ni da razmišljate u nekim normalnim uslovima. Dakle, zateklo nas je jedno veoma teško stanje, koje se posle tri meseca konsolidovalo u određenoj meri. Svakako će nam trebati određeno vrijeme. Prije svega će biti neophodno da se među službenicima u okviru ministarstva i državne uprave promijeni odnos prema privredi, građanima i da oni na kraju razumiju u potpunosti karakter posla kojim se bave", kaže on za Novu.rs.

"Možda je najlakše opisati šta nas je sačekalo u prvih mesec dana – od 07. decembra kad smo ušli u kancelarije. Mi smo dva dana kasnije izdali obveznicu na Londonskoj berzi i izašli na tržište. Situacija je bila takva da bismo bankrotirali do kraja januara i morali smo hitno da napravimo neku akciju. Budžet je trebalo predložiti Skupštini do 15. novembra, ali prethodna vlast to nije uradila i prebacila je to na nas. Nakon toga smo mi sebi dali rok do 20. decembra, ali smo u međuvremenu uvidjeli da su problemi veoma ozbiljni. Jedan od problema je bio “Montenegro Erlajns”, pa smo morali i sa njim da se bavimo, jer je bila veoma akutna i problematična situacija.. Budžet smo odložili i ušli smo u privremeno finansiranje, koje traje do dana današnjeg, ali ćemo do kraja marta najvjerovatnije predati predlog novog budžeta. Došla nam je i naplata Crnogorske i Barske plovidbe i brojni drugi problemi koji su od nas zahtijevali da djelujemo kao da smo bili dio tih ministarstava već deset godina", kazao je Spajić-

Upitani su i o skupocjenim službenim automobilima predsjednika. Spajić kaže da je to nelogičnost koji niko ne može da objasni.

"U pitanju su dva vozila marke “mercedes majbah”, koja koštaju u prosjeku oko 650 hiljada eura po vozilu. Jedno od tih vozila je imalo ugravirano “majbah” na pragu, a samo ta usluga je koštala oko 10 hiljada eura, koliko koštaju tri prosječna automobila u Crnoj Gori. Mi smo ocijenili da su ta vozila nepotrebna, pa je ministarstvo kojim rukovodim, a koje je u tom trenutku bilo koordinator za katastar i državnu imovinu, istaklo da je potrebno prodati te automobile i da se tom prodajom ostvare prihodi u budžetu", kazao je Spajić.

"Kad stavite to vozilo u kontekst prosječnog automobila koji voze građani Crne Gore, dođete do informacije da su vozila, data na raspolaganje predsjedniku i tadašnjem premijeru, 200 puta skuplja u odnosu na vrijednost onoga što vozi običan građanin. To vam je dovoljno da razumijete da smo mi zatekli zemlju u potpuno iskrivljenom sistemu vrednosti. Iako je postojao određeni ekonomski rast, koji je izvjesno postojao, moram da istaknem da on nije stizao do velikog broja ljudi. Tako da je u prethodnih 15 godina Crna Gora postala, u odnosu na dohodak stanovništva, druga najmanje inkluzivna zemlja u Evropi. Mi treba da radimo na tome da taj rast bude što inkluzivniji i da benefite od njega ima što veći broj građana. U tom smislu, mislim da je nova vlada već donijela neke dobre odluke, kao što je vraćanje dječjeg dodatka djeci do predškolskog uzrasta, plaćanje udžbenika svim osnovcima, ideja o “Kući socijalnog dijaloga”…", navodi Milatović.

Spajić je govorio o trošku za “konsalting ugovore”.

"Za njih se svake godine u prosjeku izdvajalo oko 50 miliona eura. To su svi prihvatali kao “zdravo za gotovo”, čak su i MMF i drugi internacionalni posmatrači na to gledali kao potpuno normalnu stvar. Međutim, mi smo vidjeli da većina tih davanja uopšte nije opravdana i da čak ne znamo gde je taj novac išao. Ja kao ministar nemam ovlašćenja da vidim gdje je i na šta je neko potrošio novac, već samo mogu da budžetiram. Zato ćemo ove godine da uvedemo budžetskog inspektora, koji će imati pravo da pita svaku potrošačku jedinicu da li su sredstva zaista trošena na ono za šta su namijenjena. Ta cifra, koja je prošle godine iznosila 52 miliona, smanjena je na 5,9 miliona eura. Mislim da je to prava mjera konsalting ugovora koje bi trebalo da ima zemlja ove veličine i budžeta. To vam ujedno i govori da je minimum 45 miliona eura godišnje išlo u razne crne i političke fondove", kaže on.

Milatović ocjenjuje da se sistem koji je bio u potpunosti politički, jednopartijski,  reflektovao na određene finansijske interese, monopole u društvu, kadriranje ljudi u državnoj upravi i vođenje javnih preduzeća.

"Veoma često su ta državna preduzeća neproduktivna, nedovoljno i neopravdano neprofitabilna, zbog čega budžet ima veliki teret", naveo je on.

"Imali smo situaciju da smo mi, kao ministarstvo, dali negativno mišljenje na finansijski izveštaj “Aerodroma Crne Gore”, jer šest godina nije rađena revizija. Mi smo dali negativno mišljenje i tražili smo reviziju, a oni su poslali kao šefa Revizorskog tima čovjeka koji još uvijek završava Ekonomski fakultet i čije je jedino radno iskustvo to što je bio u bordu direktora “Luke Bar” i član neke od partija koje se sad bore za cenzus", kaže Spajić.

Milatović ističe da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali je ona to bila zato što nije imala određene geopolitičke probleme poput drugih zemalja u regionu.

"Treba reći da Crna Gora već osam godina pregovara sa EU, a tek smo otvorili poglavlja, bez da smo ih zatvorili. Dakle, naša država je mogla mnogo brže da napreduje u tom pravcu i vjerujem da u mandatu ove vlade ima veliku šansu da završi započet proces". smatra on.

Posle izbora smo slušali priče kako će “Crna Gora postati novi Luksembrug”. Ministri odgovaraju da li je to realno obećanje?

"Crna Gora ima potencijal da bude to. Međutim, da bismo bili Luksemburg moramo da promijenimo sve ove stvari koje smo pomenuli – državnu upravu, ali i određene kulturološke aspekte našeg ponašanja. Mi to ne možemo da ostvarimo “preko noći”, ali vjerujem da će novoformirana vlast učiniti sve da tog cilja dođemo. Mislim da su nakon izbora prošle godine udareni dobri temelji da Crna Gora može postati Luksemburg", kaže Milatović.

"Da ne vjerujem da je to moguće, ne bih se nikad ni vratio. Slažem se da Crna Gora ima sjajne potencijale, ali glavni potencijali jedne države su uvijek ljudi. Taj potencijal treba da se pretvori u neku kinetiku i zato je važno da radimo na mijenjanju mentaliteta ljudi", ističe Spajić.

Milatović je dodao da je takođe ministarka javne uprave Tamara Srzentić došla iz Kalifornije, gdje je živjela prethodnih 20 godina kao i da se vratio veliki broj ljudi u okviru ministarstava.

"Mislim da smo mi bili pioniri tog kadrovoskog osvježenja državne uprave, odnosno njene profesionalizacije. Na kraju je najvažnije da svi dijelimo isti sistem vrijednosti, koji do sada u Crnoj Gori, a možda i šire, nije bio dovoljno evropski. To nije bio sistem koji je podrazumijevao da uspjeh u životu zavisi od rada i truda, već od političkih veza. Za  održivi razvoj je neophodno da se to okrene", kaže Milatović.

Upitani kakvu ćemo Crnu Goru vidjeti za pet godina od danas, odgovaraju:

Spajić: Vidjećemo državu koja će biti dio Evropske unije, sa mnogo većim BDP-om i koja će biti značajno uređenija nego sada. To će biti država u koju će ljudi vraćati i zemlja sa mnogo boljom infrastrukturom.

Milatović: Ja bih volio da vidim Crnu Goru koja je ekonomski konkurentna, kojom se dobro upravlja i koja je infrastrukturno dobro povezana sa regionom i ostatkom Evrope. Naravno, želim da to bude zemlja čija je ekonomija bazirana na zelenoj osnovi i čiji je ekonomski model inkluzivan. Jednom riječju – vidim Crnu Goru u kojoj su ekonomija i kompletan društveni sistem bazirani na znanju i radu.

Izvor: Nova.rs