Stanovnici Bijelog Polja, Berana, Mojkovca, Kolašina muku muče da na vrijeme zavše obaveze u glavnom gradu, od kako je ukinut jutarnji lokal koji je za Podgoricu polazio u 6.30 sati. Bilo da su se uputili kod ljekara, na ispite ili moraju u Podgoricu zbog raznih drugih poslova, primorani su da traže drugi prevoz i izdavajaju mnogo više novca nego što bi im bilo potrebno da putuju vozom.
Bjelopoljka Milijana Knežević, koja zbog oboljenja povremeno odlazi na kontrole i konzilijume u Podgoricu, mora da ustane u 2.30 sati, kako bi stigla na međunarodni voz Subotica - Bar, koji iz Bijelog Polja polazi u 4.19 sati.
“Teško mi da poranim, a nerijetko se desi, zbog straha da ne zakasnim, ne mogu ni da spavam. Imam dijete sa smetnjama u razvoju i ne mogu da odem kod nekog u Podgoricu da prespavam, da bih ujutro bez stresa obavila preglede. Tako poranim na stanicu, a nerijetko se desi da i taj voz kasni satima. Kad je ranije bio voz u 6.30, sve bih nekako stigla na vrijeme i vratila bih se kući dok je dan. Ovo je veliki problem svih ljudi sa sjevera“, kazala je Milijana.
Ništa lakše nije ni studentima, koji moraju da idu dan ranije da bi stigli na predavanja ili ispite. Diplomac Rajko Kovačević kazao je da su on i njegove kolege nedavno branili diplomski u Baru, i da su morali da se prevezu automobilima, kako bi stigli na vrijeme.
“Još teže je mojim drugarima koji polažu u Podgorici i uglavnom, moraju da idu dan ranije da prenoće kod nekog”, kazao je Kovačević.
Koliki je to udar na tešku besparicu, najbolje znaju roditelji koji ionako “odvajaju od usta” kako bi školovali djecu. Slični su problemi i ljudi koji idu na odmor, pa umjesto dan više na moru, sjevernjaci koriste jednu noć više.
Ista muka Bjelopoljce čeka i kada krenu autobusom, jer sa stanice u Bijelom Polju prvi autobus kreće oko 8.45 sati ujutro, zbog čega su prinuđeni da se prebacuju do Ribarevina i čekaju autobuse koji dolaze iz Berana i Rožaja.
Bjelopoljac Zdravko Janjušević kaže da su ljudi sa sjevera “građani drugog reda, i da moraju na razne načine da se dovijaju da stignu do Podgorice ili primorja”.
“Odavde narod najčešće neka muka natjera da ide u Podgoricu, najčešće u Klinički centar. I tada kad im je najgore, ili kad su najbolesniji, imaju muku više”, objasnio je Janjušević.
Koliko je sjever zapostavljen govori i podatak da van sezone tokom 24 sata, iz Bijelog Polja prema Podgorici, imaju samo četiri polaska, dok iz Bara prema Podgorici je duplo više polazaka.
Zanimljivo je da još niko nije pokrenuo inicijativu ka Željeznici da obezbijedi alternativne načine, recimo autobusima, i omogući putnicima prevoz do glavnog grada u jutarnjim satima. Ovako Željeznica štedi, a ceh plaćaju obični građani sa sjevera.
(Vijesti)
