Sporazumom sklopljenim 27. septembra 2007. godine između Uprave policije i telekomunikacione kompanije M-tel, policiji je omogućen dvadesetčetvoročasovni pristup podacima o kontaktima, pozivima, elektronskoj pošti, SMS porukama i geografskim lokacijama korisnika ove kompanije. Postupak za utvrđenje ništavnosti ovog sporazuma pokrenuli su predstavnici MANS-a Vanja Ćalović, Dejan Milovac i Veselin Bajčeta.
– Suprotno citiranim odredbama Ustava Crne Gore i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tuženi su ovim sporazumom propisali i dali prvotuženom jasnu mogućnost da samostalno i neograničeno krši pravo
na privatnost i da krši tajnost telefonskih razgovora i prepiske, iako se to može predvidjeti ili propisati isključivo zakonom ili na osnovu odluke suda – navodi se u presudi.
Sud je ocijenio da je ovim sporazumom omogućen visok stepen proizvoljnosti u postupanju Uprave policije i da neograničen pristup ovim podacima nesporno krši Član 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Sudija Bošković je navela da sporazumom nijesu definisane precizne procedure kojim bi se obezbijedila zaštita od proizvoljnosti i eventualnih zloupotreba ovakvih podataka od strane policije.
– Policiji je omogućeno da po sopstvenoj procjeni pristupa i preuzima podatke u posjedu drugotužene i da ima neposredni, neograničeni i stalni dvadesetčetvoročasovni pristup i mogućnost preuzimanja podataka od drugotuženog i da
neposredno i neograničeno preuzima podatke – rečeno je u presudi.
Njom je utvrđeno da policija od M-tela „može preuzimati svu vrstu telekomunikacionih kontakata, poziva, mejlova, elektronske pošte, poruka, i obim ovih informacija prevazilazi ovlašćenja koja bi prvotuženi mogao imati”. Sud je posebno indikativnim cijenio to što se zaključenim sporazumom ne identifikuju kategorije osoba prema kojima se mogu primjenjivati ove mjere, niti da se objašnjava zašto bi se primjenjivale, već da je, kako je navedeno u presudi, policiji omogućeno da to čini prema svakom M-tel korisniku.
Sporazum nije obuhvatio ni obim ni način izvršenja mjera, već se one, prema ocjeni suda, mogu primjenjivati neograničeno, s obzirom na nesmetani i nekontrolisani dvadesetčetvoročasovni pristup potrebnim podacima.
Posebno je zabrinjavajuće, navodi se u presudi, što ovakav sporazum isključuje bilo kakvu kontrolu od miješanja policije u prava pojedinaca, jer je omogućavanjem cjelodnevnog tajnog pristupa potrebnim podacimima uskraćena i onemogućena svaka vrsta kontrole. Sudija Bošković konstatovala je da korisnicima M-tela nije dostupna „djelotvorna kontrola” na koju, po zakonu, kao građani imaju pravo, a koja je potpuno isključena sporazumom tuženih.
– Tuženi su propisali tajnost sporazuma koja uz neograničeni dvadesetčetvoročasovni pristup prvotužene Uprave policije potrebnim podacima pokazuje nespornim da korisnici usluga drugotuženog M-tela nijesu u mogućnosti da utvrde da li se protiv njih primjenjuju ili su ranije primjenjivane bilo kakve mjere, pa je očigledno da i to predstavlja kršenje Člana 8 Evropske konvencije – ocijenila je Boškovićeva. Za sud je nedopušteno i suprotno praksi Evropskog suda za ljudska prava i to što je sporazum označen stepenom stroge povjerljivosti.A.T.
Predstavnici Mreže za afirmaciju nevladinog sektora sumnjaju da ova presuda pokazuje da policija istrajava u brutalnom kršenju Ustava i zakona, prava na privatnost i tajnost telefonske komunikacije i prepiske desetina hiljada građana.
– Ispolitizovani i korumpirani čelnici policije su već šest godina imali mogućnost da zloupotrebljavaju podatke iz razgovora, poruka i mejlova građana i mi sumnjamo da oni to i jesu radili, jer se svakako nisu proslavili rezultatima na drugim poljima. Takva praksa policije mora postati dio prošlih vremena, a ne sadašnjost države koja je kandidat za članstvo u EU, a za masovno kršenja prava građana neko mora snositi odgovornost i tim građanima se mora omogućiti pristup podacima, kao i djelotvorna sudska zaštita prava – zaključuju u MANS-u.
(Dan)