Oko potpisivanja temeljnog ugovora sa SPC podignute su velike tenzije, najvećim dijelom i stoga što se krije sadržaj tog dokumenta, a u javnosti iznose različite informacije. U  ugovoru je navedeno da se ne može graditi niti jedan vjerski pravoslavni objekat u Crnoj Gori bez saglasnosti nadležnog arhijereja SPC, piše Pobjeda. Na pitanje kakve posljedice po Crnu Goru i njeno sakralno nasljeđe proizvodi i kakva je u tom slučaju pozicija Crnogorske pravoslavne crkve, Sekulović kaže:

"U ovom trenutku sve je nepoznato oko ovog ugovora, prije svega koju pravnu prirodu će imati međunarodnog ili unutrašnjeg ugovora? Naime, ugovor koji je potpisala Crna Gora sa Svetom Stolicom je međunarodni ugovor, dok je ugovor sa Islamskom zajednicom akt unutrašnjeg prava. Kako bi ugovor bio unutrašnji akt, mora postojati unutrašnji subjektivitet, registracija potpisnika u državi sa kojom potpisuje ugovor. Rekao bih da je to bio slučaj sa Islamskom zajednicom koja i nema status države. U slučaju Katoličke crkve, potpisan je ugovor sa drugom državom Vatikanom. Međutim, šta je SPC? SPC odbija registraciju u Crnoj Gori, a opet nije ni država. Odnosno, SPC se čas postavlja kao vjerska organizacija, a čas kao država. Ova identitetska konfuzija potom rađa i svaku drugu. Dakle, nejasno je i ko će biti potpisnici ovog ugovora. Mislim da su ova neriješena pitanja razlog tajnosti ovog ugovora, jer strane nijesu utanačile ni osnovno pitanje: ko sa kim stvara međusobna prava i obaveze? lzdato uvjerenje od strane nadležnog ministarstva o upisu u evidenciju MCP ukazuje da su to osnovna pitanja".

Što se tiče ostalih odredbi koje su gore navedene, onda je, dodaje Sekulović, jasno da se radi o svojevrsnoj monopolizaciji nad vjernicima, ali to je prisutno i u ugovoru sa Islamskom zajednicom, član 4 predmetnog ugovora, prema kome ova ima jurisdikciju nad svim islamskim vjernicima na teritoriji Crne Gore.

Naime, svaka vjerska organizacija teži ka monopolu, jer to je posljedica ubjeđenja da je jedino njihova vjera istinita. Država je tu da reguliše ovo pitanje i omogući univerzalnu slobodu vjeroispovijesti, uključujući i različite denominacije u okviru određenih religija - kaže sagovornik Pobjede.

Na pitanje da li je SPC potpisivala ugovor sa državom Srbijom i da li je tačno da SPC nije vlasnik najvećih crkava u Beogradu dok u CG  traži da svi manastiri pređu u njeno vlasništvo I da u potpunosti kontroliše izgradnju novih, Sekulić kaže da koliko mu je poznato, predmetni srpski zakon ne poznaje kategoriju ugovora.

"Što se tiče imovine i svojinskih prava, mislim da nikad nije bilo pitanje svojine ili katastra u fokusu, već zahtjev za posebnim pravnim statusom SPC-a, kao države u državi Cmoj Gori ili Srbiji. SPC je organizacija za koju se zakoni modifikuju ili usvajaju kako bi se zadovoljilo zahtjevima dijela sveštenstva kao posebne interesne grupe, a ne zahtjevi vjere. Najzad, u Crnoj Gori nikada nijesu ni bili ugroženi ovi objekti kao mjesta kulta, već se radilo o nadmetanju u suverenitetu. Između onog suvereniteta koji proizilazi iz prirodnog prava građanki i građana kao ravnopravnih ljudskih bića i suvereniteta božanskog prava i sveštenika kao "božjih" izaslanika i njihove vrhovne vlasti. Mislim da je poražavajuće za crnogorsko društvo da na tako bahati način određeni sveštenici uzimaju sebi za pravo da učestvuju u formiranju organa vlasti, kao što je to danas slučaj. To pravo isključivo pripada građankama i građanima u savremenim društvima, a ne sveštenstvu ili feudalcima kao što je to bilo nekad. Tako nešto se ni u Srbij i ne dešava, prije bi se moglo reći obrnuto. U tom smislu, dio upravnog odbora SPC bi da kontroliše cijele države, a ne samo sakralne i druge nepokretnosti", kaže Sekulović.