Ta mogućnost je predviđena za lica koja su osuđena na kaznu zatvora do pola godine, ukoliko se, s obzirom na ličnost i njegov raniji život, držanje poslije učinjenog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je učinjeno, može očekivati da će se na taj način otvariti svrha kažnjavanja.

Osuđeni koji koristi ovo pravo ne smije napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivićnih sankcija.

»Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest sati ili dva puta u trajanju do šest sati samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostanak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija«, kaže se u obrazloženju zakona.

Precizira se da se ova mogućnost ne može odrediti osuđenom za krivično djelo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom poprodičnom domaćinstvu ili porodićnoj zajednici.

Zakonskim izmjenama predviđen je i poseban član u vezi okolnosti za određivanje kazne za krivično djelo učinjeno iz mržnje.

»Ako je to djelo učinjeno zbog mržnje zbog pripadnosti rasi, vjeroispovijesti, nacionalne ili etničke pripadnosti, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta drugog lica, tu okolnost će sud cijeniti kao otežavajuću, osim ako to nije propisano kao obilježje osnovnog ili težeg oblika krivičnog djela«, kaže se u Zakonu.

(RTCG)