Nevladina organizacija koju predstavlja godinama se bori za bolji i drugačiji odnos prema šumama i upozorava na devastirajuće efekte požara koji pustoše velika prostranstva u Crnoj Gori.

Prema Ikovićevim riječima, ključne posljedice požara su nestanak plodnog zemljišta.

"Povećava se golet pa svjetlost i toplota umjesto da budu upijeni zelenilom, odbijaju se nazad od golog kamena. Nestaje mreža korijenja u zemlji pa voda odlazi na veću dubinu. Zato izvori presušuju ljeti ili potpuno nestaju, a presušivanje okolnih bunara je redovna pojava. Pri tome ta voda nije više čista kao nekad jer korijenov sistem koji je prečišćavao i oplemenjivao vodu sada ne postoji, izgorio je ili se osušio nakon što je sagorjelo lišće koje ga je hranilo suncem", kaže Iković.

On pojašnjava svojevrsnu lančanu reakciju i pustošenje koje se javlja nakon što vatra sagori biljni pokrivač.

Prva izražena posljedica je da se za mnogo kraće vrijeme pokrenu potoci i jake bujice, jer nema što da veže vodu za podlogu, a glavna riječna korita nemaju dovoljno mjesta da za kratko vrijeme prime veliku količinu vode.

"Tako dolazi do poplava i novih vanrednih situacija, velike štete u poljoprivredi, ribarstvu, saobraćaju jer su sve češći odroni nakon prvih kiša koje uslijede nakon požara. Ubrzo zatim dolaze vjetrovi koji više nijesu umjereni jer ne postoje nekadašnja šumska prostranstva koja ihusporavaju. Tako dolazi do novih šteta u našim domaćinstvima zbog udara vjetra. Učestali kvarovi na elektro-mreži, danas vam „pregori“ frižider, sjutra televizor i tako redom.

Sljedeće godine kiša koju očekujete da zalije vašu baštu kasni, a onda i kada dođe, dođe sa gradom. Kasni jer nema velike zelene biomase koja doprinosi svojim disanjem da se ravnomjerno isporučuju kiše tokom ljeta",  kaže Iković.

Uz sve to, ističe on, jedan čitavi sistem biljaka i životinja koji su se oslanjali jedni na druge je nestao.

" Tako danas podstičemo klimatske promjene koje doprinose smanjenju šuma, a što je manje šuma to su klimatske promjene veće. Tako postajemo dio začaranog kruga", pojašnjava sagovornik Pobjede.

On navodi da je glavni problem, koji još nijesmo dovoljno osjetili na svojoj koži, a globalno se javlja kao posljedica velikih požara – nedostatak hrane i vode.

"Još imamo vodu, a možemo da kupimo jeftinu hranu uglavnom sumnjivog kvaliteta. Kada budemo zavisili od hrane i vode koju proizvedemo na našem tlu, onda će nas sve više zanimati požari i problem sječe šume, koji ubrzavaju vremenske nepogode, otežavaju pristup vodi i smanjuju prinos hrane",  smatra Iković.

Prema njegovim riječima, drugi veliki problem je što danima udišemo zagađen vazduh.

"Taman kada pomislite da se više gume ne pale po Ćemovskom polju i da se ne pale okolna gradska smetlišta, tada kreće sezona požara. Ovih dana širom Crne Gore udišemo vazduh ispunjen otrovnim česticama, a takav vazduh nas čini osjetljivijim i na korona virus", kaže on.

Naglašava da bilo da kasni kiša, ili da češće nestaje struja, bilo da nam je njiva poplavila i svo sjeme istrulilo, ili da pečurke kasne, ili se prepolovila sezona skijanja, svemu tome jako puno doprinose požari.

" Za očekivati je da su institucije dobro upoznate sa situacijom i znaju da je samo 2010. godine u Crnoj Gori bilo 830 prijevremenih smrtnih slučajeva zbog zagađenja vazduha dok je u Norveškoj iste godine bilo 186 (Norveška imao oko 10 puta više stanovnika), na Kipru 299, a na Islandu 22 smrtna slučaja zbog zagađenja vazduha. Da problem nije od juče pokazuje podatak da je 2005. godine u Crnoj Gori bilo 992 smrtna slučaja zbog zagađenja vazduha. Ovih dana ne znamo šta tačno sve udišemo, možda ćemo znati kada se objavi statistički godišnjak za 2021. godinu", kaže sagovornik.

Iković napominje da se kao i za sve druge aktivnosti budžetom opredjeljuju sredstva i za požare.

"Od 1996. godine čekamo kanadere kao provjereno oružje u gašenju požara, ali Vlada nije prepoznala požare kao prijetnju našoj ekonomiji i našem zdravlju. Tako se ni ove godine nije ušlo u nabavku kanadera.

U Crnoj Gori u prosjeku izgori svake godine oko 100 km² šuma. Za troškove zaštite šuma od požara 2019. godine je opredijeljeno 38.000 eura, iako je za ovu površinu potrebno najmanje 250.000 eura", kaže on.

Sadnja jedini lijek

Vuk Iković podsjeća da je organizacija KOD primjerom pokazala da je jedini uspješan način borbe protiv klimatskih promjena i efekata požara – sadnja djrveća.

Inicijativom sadnje 100.000 stabala željeli su, kako kaže, da se umanji negativan uticaj požara i efekat betonizacije Podgorice.

"Cilj je da Podgorica bude zeleni i otporan grad, da se ljudi okupe oko zajedničkog cilja i kada ga ostvarimo onda možemo reći da smo stvarno zajednica", kaže on.