Mitropolit je pojasnio da se tada pojavio narod i slava Crkve.

"Preko naše Golgote i preko našega raspeća, Gospod je dao da se naš narod objedini u odbrani svetinja, u odbrani vjere, časti, obraza, pamćenja dostojanstva. I, naravno, tu slogu i tu kulturu koju smo odnjegovali tokom litija, to je ono što smo vjekovima njegovali i nekako se sada projavilo u punoći i pobrisalo je mnoge razlike, mnoge rasprave i proizvelo jednu veliku slogu u narodu. I želim da se, prosto to što smo započeli u toku litija u smislu pomirenja našega naroda, u smislu razumijevanja jednih drugih i u smislu toga da smo oko naših svetinja, oko prijestola Božijeg, kada se saberemo svi u Hristu jedno. I u tom jedinstvu je ogromna snaga i ogromna radost u tom velikom zajedništvu koje smo postigli", kazao je mitropolit Joanikije.

Istakao je da želi da se to zajedništvo nastavi.

"Da prihvatimo svu braću, i one koji različito misle i one koji žele da se spoje sa nama. Ako se radi o argumentima, o mislima i o dijalogu, uvijek smo spremni da učestvujemo u tom dijalogu. Nisam spreman da razmjenjujemo mržnju, jer na takav način se mržnja još više umnožava, a jesam za razgovor, i dijalog i dogovor sa, zaista, svima, ama svima u Crnoj Gori. I ne znam šta bih drugo da kažem, to je i suština naše vjere i naše svete službe i tako ćemo i da radimo", poručio je on.

Joanikije je istakao da je 56. episkop svetosavske episkopije koja je kasnije uzdignuta na stepen mitropolije i 41. mitropolit koji se ustoličava u Cetinjskom manastiru.

"Naravno, nije ustoličenje isto što i hirotonija episkopa. Ja sam davno hirotonisan upravo ovdje u Cetinjskom manastiru, hirotonisao me blaženopočivši patrijarh Pavle, po predlogu našeg blaženopočivšeg Mitropolita, uz prisustvo petnaestak arhijereja i to je jedna od rijetkih episkopskih hirotonija koja se u istoriji ove mitropolije dogodila baš u Cetinjskom manastiru. A ustoličenje je samo jedan svečani čin poslije izbora episkopa ili mitropolita da se to, na svečani način promoviše. Inače, ja kao administrator ove mitropolije poslije upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita, kasnije izabran za mitropolita, već imam sva prava i sve dužnosti koje jedan mitropolit ima.

Da podsjetim: ko je to ustoličavao Svetoga Petra Cetinjskoga? Ne treba pridavati preveliki značaj, jer se episkopu ili mitropolitu ne dodaje ništa više nego što on već ima, samim činom ustoličenja, ali to je prosto preovladalo u životu Crkve, s obzirom koliko je važna služba episkopa ili mitropolita u jednoj pomjesnoj crkvi, jer se i svaka episkopija može nazvati malom pomjesnom crkvom. Zbog te važnosti njegove službe vrši se i svečani čin ustoličenja, sa molitvama i prozbama za njegov uspješan rad na spasenje njegove pastve", kazao je mitropolit Joanikije.

Istakao je da su prethodno mislili da obave sveti čin kako očekuje sveštenstvo i vjerujući narod.

"Tako smo zamislili i tako smo htjeli da se pripremamo za ovu svječanost. Međutim, zbog tih raznih komplikacija, zbog nekakvih družina koje se organizuju da spriječe ne samo čin ustoličenja Episkopa Joanikija, nego i da spriječe pravo i da ugroze slobodu cijele Mitropolije crnogorsko-primorske, svih njenih vjernika… Dakle, to je otišlo u nekom neželjenom i nepredviđenom pravcu, podižući tenzije. Ovom činu se pripisuje Bog zna kakav politički karakter. To baš ja, koji sam svoj život ugradio u Crnu Goru i u Cetinjski manastir, koji sam ovdje bio i kao iguman i kao rektor bogoslovije i koji sam punih dvadeset godina vršio arhijerejsku službu u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, koja je takođe u Crnoj Gori. Valjda je i sjever Crne Gore Crna Gora, nije samo Cetinje. Neka izvinu svi Cetinjani, još nijesu napravili svoju državu koja se naziva Cetinje. Ali dobro, mi radimo u miru i ne želimo da se raspravljamo, ne želimo da se svađamo i ne želimo da doprinosimo toj graji koja se ovih dana podigla. Zbog toga smo, radi bratske ljubavi i sloge da ničim ne doprinosimo daljem podizanju tenzija, da ničim ne doprinosimo bratskim sukobima, da sa naše strane učinimo sve da se to mirno obavi, da pošaljemo poruke mira. Nije nam do svađe sa braćom, to su naša braća, to su moja braća, to je moj narod, iako oni mene ne priznaju.

Mi smo, dakle, radi spuštanja tenzija i radi mira u kući, prihvatili to ograničenje da na Cetinju bude samo sveštenstvo, da budu gosti, da dođe Njegova Svetost Patrijarh Porfirije, da nam dođu gosti iz drugih pomjesnih crkava, a imamo dosta gostujućih arhijereja, od Jerusalima do Moske, do Kijeva, do Poljske, do Albanije, do Bugarske. Dakle, da se obnovi uz prisustvo predstavnika crkvenih opština i nešto malo gostiju sa strane, civilnih lica. Dakle, ipak uz prisustvo naroda, ali uz manji broj, da bi smo suštinu ovoga svetoga čina ispunili i da bi smo to obavili skromno, ali da bude svječano i lijepo, jer u skromnosti se projavljuje ljepota i možda je ta skromnost i Bogu ugodna i Svetom Petru Cetinjskome i naročito zbog toga što ne želimo obračune, svađe, tuče, čerupanja ovdje pred Cetinjskim manastirom, ne daj Bože, i to je naš stav. Ako neko hoće da se svađa, što kaže Sveti apostol Pavle: ,,mi takvog običaja nemamo”", istakao je Joanikije.

Dodaje i da su analizirali sadašnju situaciju u Crnoj Gori i žele da doprinose unutrašnjoj stabilnosti države i bratske sloge u ovom narodu.

"Prema tome, trebalo bi da svi oni koji poštuju Crkvu poslušaju glas svoje Crkve: da ne podižemo bratske tenzije i da se ne junačimo na braću. Junačićemo se, ne daj Bože, ako budemo napadnuti od neke strane sile, ali mi smo ovdje svi braća, treba da živimo zajedno, ima dovoljno prostora za sve i treba da svi imaju jednaka prava. Naravno, ovdje se radi o jednoj zamjeni teza. Ako sam ja uzurpator, kao što me pojedini ovih dana predstavljaju, neka to gospoda dokažu na sudu. Mogu da idu i do Međunarodni sud i da, nekim zakonitim putem, uklone mene sa Cetinja, koji sam život svoj ugradio i u Cetinje i u Crnu Goru.

Moram da napomenem i to, ima neke čudesne simbolike, nijesam razmišljao o tome, ja sam zamonašen uoči praznika Svetoga Petra Cetinjskog, u Ćeliji Piperskoj. Rukopoložen sam na Prevlaci, gdje je bilo prvo sjedište ove episkopije, odnosno Mitropolije. Hirotonisan sam na Cetinju i, s druge strane, zakonito sam izabran i postavljen. I, naravno, to sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske prepoznaje i znamo kakva je bila zabrinutost oko izbora mitropolita crnogorsko-primorskog, koliko je bilo interesovanje u narodu i znamo kako me moj narod, koji mi je Bogom podaren, dočekao u Podgorici. Bez ikakve pripreme, samo sam najavio dan prije. To je bio jedan veliki spontani događaj, bez ikakvih političkih oznaka. Jedino što sam tada zamolio naše lidere, koji vode ovu državu, da sjednu, da se dogovaraju i da stave interes naroda iznad svih drugih interesa i da prepoznaju ono što trebaju da učine za ovu državu i za ovaj narod da bi što bolje funkcionisali. Kao ljudi različitih opredjeljenja, ipak smo prizvani da vodimo dijalog. To je moj stav i u Crkvi, i u državi i što se tiče života: da vodimo dijalog. Da razmjenjujemo misli, razumne razloge, a ne mržnju. Da razmjenjujemo dobru volju, jer ako imamo dobru volju, mi ćemo naći rješenja za sve. I naša služba je takva, naša misao je takva i naše opredjeljenje je takvo i tako ćemo raditi i ubuduće", naveo je Joanikije za Svetigoru.

Kaže da nije obraćao pažnju ni na kakve transparente, te da gleda u svoju savjest i stoji pred licem Božijim na svakoj svetoj službi, stoji pred licem naroda i tu se mjeri i da li je dostojan ili nije dostojan, a ne na nekim transparentima ili takvim parapolitičkim skupovima.

"Dakle, sramota je da neko meni osporava pravo, i ne samo meni nego i vjernicima, narodu i Crkvi, a da neće da pokrene sudski proces.Pa mi smo se borili za unapređenje pravnog poretka i za vladavinu prava u Crnoj Gori. Evo, dugi niz godina, praktično su već decenije prošle otkad se borimo za svoja osnova vjerska prava u svojoj državi da budemo ne iznad bilo koga, nego da budemo ravnopravni sa svim ostalim vjerama i sa svim drugim subjektima u društvu. I evo, hvala Bogu, ta naša borba je imala značajan rezultat. Nije sve završeno, naravno, borba je prosto život i cio život se borimo za unapređenje poretka, unapređenje života, za dobro i, naravno, to opredjeljenje da se borimo za dobro i za bolje sjutra je naše osnovno geslo", naveo je Joanikije.

Istakao je da posjeta srpskog patrijarha uvijek, praktično, znači prisustvo vaseljenskog pravoslavlja.

"Evo, vidite, sa našim patrijarhom dolaze naši domaći arhijereji Srpske pravoslavne crkve, ali dolazi i sva pravoslavna vaseljena: dolaze nam predstavnici Jerusalimske patrijaršije, arhijereji Ruske pravoslavne crkve sa svim njenim crkvama, i Ukrajinske pravoslavne crkve i Ruske zagranične pravoslavne crkve, Bugarske pravoslavne crkve, naše sestrinske Crkve, s kojom smo nekako najbliži, Poljske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve čeških i slovačkih zemalja. Posebno je radost što Njegova Svetost, Patrijarh srpski Porfirije dolazi, sada kao patrijarh novoizabrani, prvi put u Crnu Goru, i to baš povodom našeg ustoličenja. I to za naš narod, vjerujući, pravoslavni u Crnoj Gori, bez obzira kako se ko izjašnjavao, kako se ko politički opredjeljivao, je veliki blagoslov. On dolazi da donese mir, da nastavi djelo svojih prethodnika koji su svi posjećivali Crnu Goru, i u volji i nevolji. Kad nam je bilo lijepo i kad nam je bilo teško, imali smo utjehu i podršku od naše patrijaršije, od našeg Patrijarha, a u ovom slučaju se radi o nečem posebnom", poručio je mitropolit Joanikije.