Jesu li u srpskom rečniku sinonimi za Boga, mir i ljubav zapravo sila, suzavac i sramota? Je li božija volja gaziti preko neistomišljanika, protiv građana ove države, koji valjda u XXI vijeku imaju neka svoja prava, a ponajviše pravo da izraze svoj stav i mišljenje? Je li preče ustoličenje od mira?

Vrijede li ljudski životi Crnogoraca više od tri litra ulja koje nam podijeli ekspertska vlada koja rabota pod dirigentskom palicom ovih što juče od Cetinja napraviše Sodomu i Gomoru đe umalo stradaše crnogorska đeca? Ovaj virus, ova činjenja jučerašnja, ova bolest dovede do moralne smrti vlastodržaca i okupatora ove države, zavitla im maske visoko gore u nebesa i otkri nepojmljive užase njihovih umova i duša.

Završni čin propagatora oslobođene Crne Gore bezmalo, a sjetiće se mnogi, slika i prilika početaka svih onih ružnih dešavanja, koje naše komšije i braća ne tako davno osjetiše na svojoj koži. Završni čin zamajavanja stada, prvi čin demonstriranja moći, loše kopirajući neke prošle diktatore i okupatore ovog našeg parčeta zemlje. Dakle, jasno je da nova uprava ove države, bez imalo morala i poštovanja prema drugima i drugačijima, prema svetom kamenu i krvi naših predaka, pretvara našu domovinu u bastion jedne pravovjerne ideje okrutno se obračunavajući sa svima drugima i drugačijima.

Da muka bude još veća, u svoje licemjerje i kukavičluk vješto su umetnuli Boga i opravdavaju svoje gnusne zločine božijom voljom, pod floskulom ‘Bog je tako htio’. Činiti zlo, pod krinkom božije volje, jasno pokazuje to da se iza ove priče kriju zločinci, koji su toliko ogrezli u mržnju prema svemu što oni nisu i nikad neće biti, da svoja nedjela i zločine dovode u vezu sa onim svetim. Nisu oni Bibliju ni svete knjige čitali, već stare spise balkanskih ratova koji ostadoše od pređašnih zločinaca, čije genocide vješto i bez treptaja negiraju.

Dragi moji, Bog nije ničije vlasništvo, nit je Bog i njegova volja tamo đe se na goloruki narod ide puškama, bagerima, suzavcem, pendrecima i silom. Božji Duh nije omeđen jednom vjerskom zajednicom, Bog se slavi, a zajednica vjernika nije vlasnik Boga. Sramno je dovođenje Boga u kontekst jučerašnjeg kađenja Crnogoraca suzavcem. Koji bi to Bog volio da se u njegovo ime, a po leđima naroda, ustoličava njegov navodni namjesnik, koji ne smjede proći kraj naroda niti isti u oči pogledati, toplu riječ uputiti, ljubavlju srca odlediti, ako je već takav vjernik, produžena ruka Boga.

Nego, kao u loše režiranim niskobudžetnim kriminalnim filmovima, na ,,sveti” dan dođe kukavički helikopterom, pokriše ga pancirima i okružiše teškim naoružanjem. Dostojan uzvikivaše i pisaše neki tokom jučerašnjeg dana, dok su Cetinjem odlijegali pucnji, jauci i kapale suze starih, mladih, žena, djeca na onaj naš kamen. Možda je sinonim za dostojan u već pomenutom rečniku samoljubiv, jer to bi onda objasnilo mnogo toga.

Mučno na trenutke tragikomično ustoličenje namjesnika Crkve Srbije u Crnoj Gori sprovedeno umjesto u mirisu tamjana kao što je to red i kako nalaže procedura u dimu suzavca, bojnih otrova i umjesto veselih zvukova zvona uz zvuke ekspolozija šok bombi i jaucima građana pogođenim gumenim mecima. U ovom opisu nema ništa sveto ni uzvišeno ništa Bogu milo i blisko nema ničega od onog što nam jevanđelja kao riječ božja propovijedaju. U stvari ima nesto što liči po svemu juče viđenom na ono što piše u Drugoj poslanica Korinćanima – 11. glava “Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.” U ovim riječima je sabrana sva namjera, sila i djelo prikazano ne samo juče nego i prethodnih dana i na riječ božju nema korekcije niti dvostrukim tumačenja. Snaga pendreka, bornih i oklopnih vozila, vojnog naoružanja, pancir prsluka i pancir zavjesa te helikoptera nema u sebi ništa sveto i čisto nevino i uzvišeno nego samo zastrašujuće anticrkveno i suprotno vjeri koja treba biti propovijedana.

Jučerašnje vidljivo vojno naoružanje, a o onom sakrivenom ne smijemo ni da razmišljamo, je dokaz propadanja i fiktivnosti jedne crkve. Njena uloga je dragi građani Crne Gore, isključivo i jedino politička od njenog osnivanja 1922. godine do dana današnjeg. Pala je Crkva Srbije ne samo na ispitu vjere nego i odanosti bogu i njegovoj riječi, pala je i pogazila sve božje zapovjesti i umjesto ljubi bližnjeg svog kao sebe samog sprovela je udri i zgromi bližnjeg svoga zbog svoje koristi, pakosti i javašluka. Ovo propadanje je dokaz i propadanja jedne marionetske vlasti koja je sakrivena u svojim kabinetima, poput onih južnoameričkih ili afričkih diktatorskih režima izdala naredbu da se za interes jedne okupatorske vjerske organizacije i njenog šefa Aleksandra Vučića sprovede prevaspitavanje Crnogoraca i zauzimanje Cetinja i Crne Gore.

Dok su šefovi režima, koji se ruši pred njihovim očima i kao pijesak sipi kroz prste, objavljivali tvitove kako prate situaciju na Cetinju, njihove falange su zasipale građane najotrovnijim bojnim sredstvima kako bi im srušili volju i moral i naćerali da se pradaju i propuste okupatorske popove da sprovedu svoje nevjerničko ustoličenje. Snaga pendreka na Cetinju, nije srušila bastion crnogorstva, niti je uspjela da započne završnu fazu realizacije projekta “srpskog sveta” već se prokrenula te postala posljednja bitka za odbranu crnogorske države! U neđelju je pobijedila ljubav i snaga crnogorske porodice i njena predanost svojoj domovini, zato je ta ljubav izazvala bijes kod naredbodavaca jer je jača od njihove mržnje prema svom narodu i svojoj državi.

Kakav je to političar i predsjednik vlade koji naredi da se tuče sopstveni narod kojeg naziva „moj narode“ i koji dozvoljava da na teritoriju njegove zemlje dođu strane vojne jedinice, kakav je to potpredsjednik vlade koji izdaje naredbu da Cetinje mora pasti bez obzira na način i žrtve, kakav je to ministar unutrašnjih poslova koji prijetnjama ucjenjuje policiju da napada mirne građane, kakvi su to ljudi koji sa osmijesima uživanja zasipaju hiljadama patrona bojnih otrova starice, starce, osobe sa invaliditetom, đecu, nemoćni i goloruki narod i ubacuju suzavac u kuće nejači. Vjernici nisu i Boga se ne boje.

Kakva je to vlast koja je sopstvene lažne objave o bačenom molotovljevom koktelu iskoristila da izvrši napad na građane, a laž je ne zaboravimo najveći od svih kukavičluka. Kakav je to premijer koji suze roni pred namjesnikom tuđe crkve, dok šalje policiju i oklopna vozila na svoju “braću“, na građane države čiji je premijer. Takva je ova vlada, sve kukavica do kukavice. To će im istorija odgovoriti krupnim slovima i ostaće im pečat i za ovaj i za onaj svijet ako u njega vjeruju.

Jovo Rabrenović, potpredsjednik Liberalne partije