Dok su jedni sunčali svoje blijede gu*ice u Budvi, drugi se bunili protiv ustoličenja Joanikija, treći u Podgorici dečekivali Porfirija, četvrti i peti su u Bijelom Polju i Podgorici uživali u književnim festivalima (Ratkovićeve večeri poezije i Literitorija). Pa eto, neko jednostavno izabere da fokus usmjeri na srednjovjekovnu književnost (iako se bojim da tu nema puno veze sa Biblijom) umjesto, postmoderne, ili bolje rečeno – savremene književnosti.

Balša Brković je u svojoj kolumni postavio pitanje: „Zašto tolika tvrdoglavost Mitropolije SPC u Crnoj Gori? Zašto je njima Cetinje toliko važno, a čude se kad vide da je i drugima Cetinje važno?“ Ja sam za to da ovo pitanje ostane retoričko, mada bi odgovor sigurno bio dug. Moram brzo da odlučim, najgore je biti buridanov magarac, ja biram umjetnost, i to je naša tema.

U Bijelom Polju je po pedest prvi put održana pjesnička svetkovina „Ratkovićeve večeri poezije“, tradicionalno od 3. do 5. septembra. U Podgorici je u isto vrijeme održan književni festival „Literitorije“, u dvorištu galerije još jednog Rista, jednako veikog, vajara Rista Stijovića. 

Ratkovićeve večeri poezije svojom dugom tradicijom potvrđuju veličinu i značaj, ne samo za Crnu Goru, već i za čitav region, čak i šire, ovo „šire“ nije tu samo radi reda, na programu RVPa su bili Fransoa Giljom Loren iz Francuske, Javuz Kartalioglu iz Turske, Clara Nubile iz Italije, kao i Sjangjang Hi i An Jan iz Kine. Ne moramo nabrajati goste iz regiona i Crne Gore, iako ne mislim da su manje značajni. Tokom tri dana festivala, u Bijelom Polju je „čitav svijet“, previše ljepote, umjetnosti, iskustava i ljubavi, Risto Ratković bi sigurno bio ponosan. Svakako valja pomenuti ovogodišnje Laureate, Nedžada Ibrahimovića iz Bosne i Hercegovine čija zbirka „Obiteljske i druge strašne pjesme“ je bila najbolja u konkurecnciji od 62 knjige poezije, i to jednoglasnom odlukom žirija. Nataša Gudelj iz Podgorice je pobijdila na konkursu za pisce do 27 godina, i njenu zbirku ćemo uskoro imati priliku da čitamo u izdanju Ratkovićevih večeri poezije. Istina je da su mediji poklonili malo ili nedovoljno pažnje ovom ogromnom regionalnom književnom festivalu, no i popovi vole kamere.

U dvorištu Galerije Rista Stijovića je održan festival „Literitorija“ koji polako, ali sigurno postaje veoma ozbiljna priča. Program i atmosfera su bili odlični, i možda bi bilo malko banalno da počnem nabrajati koliko pozitivnih efekata jedan književni festival može proizvesti kod ljudi. Ili možda civilizovanim osobama i nije potrebna kultura? Slogan ovogodišnjeg izdanja festivala je glasio „autorke u fokusu“. Onda i nije toliko neobično što jedno patrijarhalno društvo, kakvo je crnogorsko skreće pogled sa istog. 

Na momente se pitam koliko se tema može načeti jednom kolumnom, a da ne postane degutantna i nečitljiva, no neke je stvari nemoguće zaobići... 

U nedjelju, na utakmici četvrtog kola druge CFL. između domaćina F.K. Jedinstva i gosta F.K. Cetinja je grupa mladića isticala zastave koje nijesu zvanične državne zastave, što je propozicijama Fudbalskog saveza Crne Gore strogo zabranjeno. Uz to je ista grupa mladića prozivala, i vrijeđala fudbalere i čelnike F.K. Cetinja, a sve u duhu aktuelnih dešavanja na Cetinju. Iz tih razloga je delegat tri puta prekidao utakmicu, uz obavještenje da će se ista trajno prekinuti. Fudbalski klub Jedinstvo se javno ogradio od nemilih događaja, i potvrdio da mladići koji su pravili probleme nijesu navijači tima. Kod nas je sve moguće, patimo od viška gluposti, ali svaki put zaboli kad se takve stvari miješaju sa sportom, a moramo priznati da nije baš rijetko... 

 “Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih.” - napisa Borislav Pekić na jednom mjestu,  ali kolko će nam vremena bit’ potrebno da shvatimo ovu najistinituju, jednostavnu rečenicu? 

Nego, predstava je završena, nakon 10. spetembra ćemo, sve su prilike, gledati reprizu borbe za maske, vakcine, respiratore, asepsole, toalet papire, a prije svega živote. Pošto i cijene nemilice skaču, bojim se da ćemo ulje i brašno skladištiti kao da se sprema apokalipsa. 

Nekako sve ukazuje na to da smo u ofsajdu sportskom, vjerskom, zdravstvenom... Nego, kultura je često ispravljala stvari, pa se nadajmo da će i ovoga puta zasijeniti ljudsku glupost u Crnoj Gori.