Ilustracija

Povlačenje sa političke scene rijedak slučaj

"Potrošeni" političari ne odustaju

Postoji više načina na osnovu kojih se može procjeniti da li je nekom političaru "istekao rok trajanja", uključujući izbore, a svojevoljno se rijetko povlače.

Rijetki su primeri u  svijetu da se neko svojevoljno povukao sa političke scene kada je postalo jasno da je "potrošen", ocjenjuju za Danas stručnjaci za domaću i međunarodnu politiku

Predrag Simić, profesor Fakulteta političkih nauka, kaže za Danas da se o "političkoj potrošenosti" može govoriti u slučajevima kada se iscrpe ideje koje nekoga drže na određenom mjestu i kada on izgubi podršku javnosti.

"U takvim okolnostima političar treba da donese odluku da li da se povuče ili da pokuša još jednom da pridobije birače, ali većina njih se odlučuje za drugu opciju. Ipak, za razliku od naših političara, Šarl de Gol, francuski predsjednik, podnio je ostavku 1968. godine nakon što u javnosti nije prihvaćena njegova ideja o decentralizmu", navodi Simić.

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, komentariše za Danas da bi bilo ispravno da se političari sami povuku kada se ispostavi da ideje i politika koju zastupaju ne odgovaraju stvarnosti, ili kada procene da zbog određene političke opcije "gube sopstveni identitet". "Kod nas se određen broj uglednih i časnih ljudi kloni bavljenja politikom jer je doživljavaju kao "prljav posao", ali mnogo je više onih koji i kada su politički potrošeni promjene "dres", pa krenu da zastupaju neku drugu opciju, što nije dobro. Ante Marković je povukao ispravan potez kada je početkom devedesetih shvatio da je ideja Jugoslavije potrošena i povukao se s funkcije premijera, a u skorije vrijeme dobar primjer dala je Vesna Pešić. Takođe, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić se praktično povukao sa scene iako je počasni predsjednik DS jer više nije aktivan i operativan" smatra Popov.

Nedim Sejdinović, predsjednik Izvršnog odbora Nezavisnog društva novinara Vojvodine, kaže za Danas da je karakteristika cijelog Balkana da "politička penzija“ praktično ne postoji, čak ni za one političare kojima su građani više puta na izborima rekli da su politički potrošeni. "Eventualno, u političku penziju odlaze oni "drugopozivci" i "trećepozivci" kojima se na neki način zapreti, ali se i oni veoma često na različite, neočekivane načine vraćaju u politiku. Politika je ovde biznis, i rijetko se ko odriče mogućnosti da preko nje ostvari svoje uglavnom prizemne interese", tvrdi Sejdinović."Preduslov za modernizaciju" 

Seška Stanojlović, spoljnopolitička novinarka, ukazuje za Danas da svijest o "političkoj potrošenosti" predstavlja jedan od preduslova za modernizaciju države, ali da većina domaćih političara nema percepciju svoje odgovornosti prema interesu javnosti. "Malobrojni primjeri ljudi koji su se povukli s funkcija kada su njihova očekivanja izneverena jesu Miroljub Labus i Božidar Đelić", kaže sagovornica lista Danas.