Upreviranjima zakona tradicije i normama u kojima živimo čini se da najgore prolaze oni prema kojima je učinjena nepravda. Jednu takvu priču dokumentuje i film „Pomirenje“ Marije Zidar, čijom je projekcijom u velikoj sali Muzičkog centra i Crnogorske kinoteke otvoreno je ovogodišnje izdanje UnderhillFesta.
Priča ostvarenja, koje je nastalo u koprodukciji Slovenije, Kosova, Srbije i Crne Gore, smještena je u brdima Albanije, na kojima vladaju tradicionalni plemenski kodeksi „Kanuna“.
VREMEŠNE NORME
Autorka autentično portretiše patrijarhat, ljude sa različitim karakternim osobinama, pa sukob između dvije zavađene familije, čija je žrtva osamaestogodišnjakinja, donosi i nove uvide. U ovom filmu, dakle, nijesu suprotstavljeni samo ono što predstavlja sliku ruralne zaostavštine i modernog svijeta. Iz iz jednog i drugog svijeta progovaraju najgore ljudske osobine – od manipulacije nad neukim, ali poštenim regilioznim seljakom zarad prodavanja privida o sopstvenoj ulozi u rešavanju sukoba (medijator iz nevladine organizacije), do fiktivnog, ali i prilično malicioznog prihvatanja krivice (porodica čiji je član počinio ubistvo). U sredini je, nažalost, pravda koju zahtijeva svaka strana i koja nije ispunila očekivanja ničijih aršina. Pomirenje, u ovom filmu sa otvorenim krajem, ostaje kao međuvrijeme između dva čina. Oni koji su počinili žločin nijesu bili spremni da se pokaju onako kako se od njih zahtijevalo, a porodica žrvte nije pristala na manipulativnu prodaju sopstvene tuge. A, život se nastavio.
U razgovoru sa Vukom Perovićem nakon projekcije filma, rediteljka Zidar kazala je da je na ovoj filmskoj priči radila pet godina, a da je sa realizacijom krenula 2013. godine, kada joj je albanski istraživač kazao da je ova tema obrađena mnogo puta, ali nikada kako treba.
- To što sam pronašla, učinilo mi se veoma interesantnim i relevantnim za savremeno društvo. To su pojave koje se sve više i više dešavaju u Evropi. Kao da se odjednom vratila religija, neopartijarhat i nepovjerenje u državu. Kada nema koncenzusa u društvu u odnosu na koje vrijednosti treba da se rješavaju neke stvari, u Evropi i kod nas, onda krajnja desničararska populistička politička struja nudi ovakva rešenja ljudima koji se osjećaju isključenim iz društva. To što se dešava u filmu je imitacija neke tradicije koja je nekada postojala – kazala je Zidar.
Rediteljka se na specifičan način osvrće i na položaj žene (majke) u ovakvim okolnostima, a kako je objasnila, u patrijalahnom društvu uloga žene je takva kakva je prikazana. Međutim, ona progovara onda kada je važno.
- Žene imaju neku moć, ali nažalost mogu da je upotrebljavaju na skrivene načine, neprimjetno. Kada ona kaže „ne“ i muž je prati. To mi se činilo važnim da prikažem, kako bi mogla da se vidi neka kompleksnija priča o patrijarhatu, a ne samo uloga žene kao žrtve, majke koja plače. Važno mi je bilo da pokažem ukupnu sliku društva. Teže se suočavati sa tim kod kuće, jer su stvari prikrivene. Tamo su stvari bile otvorene, a ironija je da sam ja naišla na mnogo više skepsi u Sloveniji, da neću moći da snimim ovu priču kao žena u rediteljskoj ulozi – ispričala je ona.
VELIKE EMOCIJE
Budući da su akteri pogledali film prije negi što je prikazan, Zidar je, kako je rekla, zadovoljna što im se dopao i što je uspjela da napravi balans koji je bio neophodan kako bi se stvari predstavile onakvim kakve jesu.
- Protagonisti su imali priliku da pogledaju film prije nego je premijerno prikazan. To mi je bilo veliko opterećenje, to je njihova lična priča, a balansranje koje sam morala da odradim mi je takođe bilo teško. Prvi put su imali priliku da vide i šta je govorila druga strana. Glavni lik mi je kazao da je to i na platnu on, u originalu. Posmatrala sam situaciju, ali sam i saosjećala sa njima. U filmu jesu prikazani pokušaji manipulacije, ali su prisutne i velike emocije. Svako je imao svoj razlog zbog čega je pristao da bude dio filma – kazala je Zidar.
Projekciji filma, osim rediteljke, prisustvovali su i producent Danijel Hočevar i crnogorska producentkinja Drita Lola. Festival su svečano otvorili programska producentkinja na Aldžazira Balkans i članica žirija Lejla Dedić i selektor Vuk Perović. On je podsjetio da se zbog različitih okolnosti festival ovog puta realizuje u septembru i u novom prostoru, ali da je selekcija jednako kvalitetna, kako je publika već navikla.
Večeras na programu „Potreba za mržnjom“ i „Prve 54 godine“
U okviru regionalne selekcije UnderhillFesta,večeras u 20 sati na platou Muzičkog centra i Kinoteke, biće prikazan film „Potreba za mržnjom“ u režiji FIlipa Čolovića, koji je i gost festivala. U pitanju je intimna ispovijest reditelja o gubitku brata koji je svirepo ubijen u tuči ispred jednog beogradskog splava. Kroz ovaj i druge slične slučajeve u kojima su, na razne načine, bez ikakvog razloga stradali ljudi, reditelj istražuje korijene tog bezrazložnog nasilja.
Nakon toga, u 21.35 sati, u okviru međunarodne selekcije, biće prikazan film „Prve 54 godine - skraćeni priručnik za vojnu okupaciju“ koji je režirao Avi Mograbi.
Uzimajući za ilustrativan primjer detaljnu analizu izraelske okupacije palestinskih teritorija na Zapadnoj obali i u Gazi, film daje ironičnu lekciju o tome kako okupirati drugu zemlju više od pet decenija.
Komentari