ROŽAJE - Samohrana Rožajka Ibrima Rastoder (81) godinama traga za izdržavaocem koji bi joj pomagao u svakodnevnim kućnim poslovima i kome bi nakon njene smrti u nasledstvo ostala njena dosta vrijedna imovina, plac i kuća. Ona priča da već 16 godina, nakon što joj je suprug umro, dane i noći provodi u samoći jer nije imala poroda, piše "Dan".

-Najteža moja muka je ta što nijesam mogla da rodim dijete. Moj život je gorak i ubijaju me samoća i tuga. Kad je umro moj suprug Suljo kupila sam eksenciju da se otrujem, ali su mi komšije rekle da ne valja sebi biti katil pa sam odustala, ali ne znam kako ću iščekati kraj života. Pomrla su mi sva braća i sestre, njihova djeca su rasuta po svijetu, a ja sam ostala sama kao slamka i jedina mi je želja da što prije odem sa ovoga svijeta. Osjećam se napuštenom, prepuštenom sebi, svojim jadima i muci – govori kroz suze ova krepka i bistra starica, koju je teško oboljenje kičme onesposobilo ali joj zdravlje nije prepreka da njen dom odiše urednošću i izuzetnom čistoćom na kojoj bi joj mogle pozavidjeti mnogo sposobnije i mlađe žene.

-Oduvijek sam voljela čistoću i red. Iako sam bolesna provodim dosta vremena u održavanju kuće. Godine i bolest me sustižu pa moram da uložim veliki napor kako bih sve dovela u red i onako kako sam oduvijek naučila da mi sve bude uredno i na svom mjestu. Voljela bih kada bi mi se javila ženska osoba srednjih godina koja bi nastavila da održava kuću onako po mojoj želji i koja bi mi pravila društvo do kraja života. Za tu uslugu ja bih joj prepisala kuću i plac bez problema jer je ta imovina koju sam kupila svojim novcem uknjižena na moje ime – naglašava Ibrima Rastoder.

Priča da se udala veoma mlada i u prvom braku provela je punih 20 godina. Bivši suprug bio je jedinac pa je želio da ima djecu i tražio je od nje dozvolu da se oženi drugom ženom koja bi mu podarila porod, ali da i Ibrima ostane u takvoj zajednici. Ona je to odbila, a suprug joj je isplatio poveliku sumu novca od kojeg je sebi kupila kuću u koju je sa njom živio njen drugi suprug Suljo.

-Nakon Suljove smrti punih pet godina imala sam izdržavaoca. On je boravio u mojoj kući, ali od njega nijesam imala nikakve pomoći. Ipak, bio je pošten i dobar. Bila sam zadovoljna što imam neko živo čeljade pored sebe. Nakon što se oženio i doveo nevjestu u moj dom, krenuli su problemi koje nijesam mogla da pretrpim pa sam raskinula ugovor sa Senadom kojem sam bila prepisala cjelokupnu imovinu. Sada je u toku sudski postupak za raskidanje ugovora– pojašnjava Ibrima.

Ona ističe da joj je najvažnije poštenje i urednost pa takvu osobu, koja bi joj bila od pomoći i želi da nagradi svojim nasleđem.

-Meni ništa ne nedostaje. Od supruga mi je ostala penzija od 250 eura, a primam i nadoknadu za tuđu njegu i pomoć. Imam svega ali sam sama i to mi najteže pada. Pomaže mi porodica komšije Iljaza Dacića ali oni dođu i odu, a ja ostajem sama sa televizorom koji mi je jedina razonoda – žali se Ibrima.V.Ra. 

Okopava baštu i mijesi hljeb

I pored svih muka koje je prate Ibrimu  u bašti ubira plodove svoga rada.

-Sadila sam sama luk, krompir, šargarepu i još mnogo čega. S teškom mukom obrađujem zemlju jer mi ovaj položaj izaziva povišen krvni pritisak. Radim sve polako i stižem. Ne žalim se jer duša je živa i hoće da jede. Hljeb nikada ne kupujem sem u izuzetnim prilikama, već ga sama pravim. Tako sam naučila i tako ću raditi sve dok budem mogla da stojim na nogama – kaže Ibrima Rastoder za "Dan".