Ona ističe da javnost treba da zna da je "Ljubović" ustanova prevashodno namijenjena maloljetnicima sa problemima u ponašanju, te da ona nije zatvor i da djeca koja su kod njih smještena mogu samovoljno izaći, a da zaposleni mogu samo to da prijave policiji i da su im ruke vezane za bilo kakvu drugu aktivnost.

– Kao građanin ove države, mogu samo da zapazim da sve što nam se dešava govori da pristup struke problemu vršnjačkog nasilja nije adekvatan, te se problem usložnjava. Nasilje eskalira, a stuka nema adekvatan odgovor. Svakako dio problema leži u previše blagoj kaznenoj politici, koja vršnjačko nasilje ni ne prepoznaje kao krivično djelo.

Ako imamo takav zakonodavni okvir gdje se recimo za krivično djelo teško ubistvo malodobnom licu ispod 16 godina može izreći vaspitna mjera u trajanju od najviše tri godine, o kakvoj kaznenoj politici pričamo za pojavu vršnjačkog nasilja?! Neophodne su izmjene i Krivičnog zakonika, kao i Zakona o izvršavanju krivičnih sankcija prema maloljetnicima, jer iz svih nemilih scena koje gledamo ovih dana, vidimo da je stil odrastanja naše djece prevazišao normativni okvir, te da sam zakon ne predviđa vršnjačko nasilje kao nešto što nije društveno prihvatljivo – ocijenila je Delević.

Ističe da je možda trenutno najvidljiviji vid vršnjačkog nasilja fizičko nasilje, ali ne treba zaboraviti činjenicu da ono može biti i sajber, kao i verbalno, te da na žrtvu može ostaviti nesagledive posledice, pa kao društvo moramo odgovorno i bez čekanja pristupiti rješavanju ovog problema.

– Trenutno se na institucionalnom smještaju u "Ljuboviću" nalazi 12 korisnika, dok maksimalni kapacitet ustanove iznosi 34 korisnika. Oni su smješteni rješenjem suda, izricanjem vaspitne mjere u trajanju od pola godine do dvije godine ili rješenjem nadležnih centara za socijalni rad – dok traje potreba za smještajem, a čiju dužinu procjenjuju stučni radnici nadležnih centara.

U ustanovi radi 13 stručnih radnika, odnosno psihologa, pedagoga, spec. pedagoga i socijalnih radnika, čiji rad sa korisnicima ima krajnji cilj, a to je uključivanje u zajednicu u kojoj će se korisnik osjećati kao društveno korisna osoba. Važno je naglasiti da je Centar "Ljubović" ustanova nezatvorskog tipa, odnosno da nije maloljetnički zatvor, a kakva je predrasuda javnosti o tome. Naši korisnici pored usluge smještaja i vaspitnog rada sa stručnim radnicima, pohađaju škole, imaju sportsko-rekreativne aktivnosti, kao i razne druge vaninstitucionalne aktivnosti – objašnjava Delević.