U intervjuu rađenom povodom Popovićevog dobijanja ugledne regionalne književne nagrade „Meša Selimović, on tvrdi da, kad je u pitanju Crna Gora, SPC je glavni stub oko kojeg se i danas, kao i devedesetih, kupi sve ono što je negativno i loše i što je protiv crnogorske državnosti.

„Ona je doktrinarno suprotstavljeni neprijatelj svemu što je autohtono crnogorsko. To je njihova svrha postojanja. To je tako još otkako je kralj Aleksandar ukinuo Crnogorsku crkvu, koja je bila jedan od atributa crnogorske nezavisnosti. Od tog vremena, SPC ima ideološki kontinuitet i cilj od kog ne odustaje, a on se zove jedna država jedna crkva“.

Poslije crnogorskog referenduma, kaže Popović, SPC je jedina zvanična institucija velikosrpstva koja se ne miče iz Crne Gore.

„Dok god u cetinjskom manastiru, koji je 200 godina bio duhovno i svjetovno sjedište Crne Gore, bude sjedio velikosrpski vladika kakav je Amfilohije Radović ili neki njemu slični, ne možemo govoriti da je Crna Gora postigla svoju samostalnost. Nevjerovatno je koliko ti ljudi nastoje da zatruju odnose u Crnoj Gori, a sve u korist Srbije i Beograda“, kaže crnogorski književnik.

Popović je uvjeren da je pitanje na koji način bi se Njemačka mogla osvijestiti i suprotstaviti velikom zlu nacizma da nije imala Tomasa Mana i njemu slične ljude koji su se suprotstavili nacizmu.

„Problem ovih postjugoslovenskih društava jeste što je premala vremenska distanca i što se u dovoljnoj mjeri još nismo osvijestili od onoga što se dogodilo u proteklom ratu, prije svega mislim na Bosnu i Hercegovinu i zločine koji su u njoj počinjeni. Te velike manipulacije su toliko zamutile sliku o tome da se danas mnogi ne sjećaju šta se dogodilo prije 20 godina i ko su kumovi tih događaja“.

Popoviću je, kaže, bilo jasno i tada i danas šta se dogodilo, „jer sam bio čvrsto na zemlji. Smatram svojom ljudskom, ali i intelektualnom obavezom da o tome govorim iskreno i bez straha“, kazao je on.

(RTCG)