"Vašington Post" piše da je dogovor na neki način pobjeda predsjednika Amerike Baraka Obame, koji je tako uspio da "spase obraz" iz vjerovatne situacije u kojoj bi Kongres odbio napad.
Međutim, list navodi da je teško procijeniti da li Obama, svojom politikom prema Siriji, igra šahovsku partiju koja je toliko dobro vođena, pa javnost ne može da je shvati, ili su u pitanju nasumični potezi u nadi da će ispasti najbolje.
"Prema onome što sada vidimo, izgleda da su u pitanju nasumični potezi, ali će Amerikanci, pošto ne žele vojnu akciju i to prihvatiti", ocjenjuje Post.
List dodaje da bi Obama, u suprotnom, bez dogovora sa Rusima, bio u situaciji da naredi napad suprotno volji Kongresa ili da ne preduzme ništa protiv Asada.
"Da je pokušao da krene sa napadima protiv eksplicitne volje Kongresa, i velikog djela javnosti, to bi moglo da dovede i do zahtjeva za opozivom (impičmentom) od republikanaca, dok bi u slučaju da se povuče i ništa ne uradi ispao nemoćan na globalnoj pozornici", procjenjuje vašingtonski dnevnik.
Kada je u pitanju Rusija, Post piše da je ona dobitnik, jer je uspjela da zaštiti Asada, dok kao jedini koji nisu zadovoljni dogovorom ostaju pobunjenici.
"Najbolje čemu mogu (pobunjenici) da se nadaju, je da će Asad biti pod snažnim političkim pritiskom, uključujući i ruskom, da ne koristi hemijsko oružje protiv njih. Ali, sve ukazuje da će njegove snage nastaviti konvencionalne napade na pobunjenike", dodaje se u analizi.
Sličnu ocjenu daje i JuEsEj Tudej, ističući da Obama i pored toga što dobija dogovorom iz Ženeve, iz toga neće izvući nikakvu korist.
List ocjenuje da je ovim dogovorom sa dnevnog reda za sada skinuta mogućnost vojne intervencije, i da je glavni cilj Obamine administracije da se oslobodi hemijskog oružja u Siriji.
"Međutim, Bijeloj kući će ubuduće biti teže da Asada proglašava odgovornim za brutalni napad od 21. avgusta", ističe JuEsEj Tudej i podsjeća da će upravo režim biti taj koji će sprovoditi proces uklanjanja hemijskog oružja i saradnje sa međunarodnom zajednicom.
Da Obamu čekaju kritike dijela političke javnosti zbog dogovora sa Rusima, uz ocjenu da je na taj način pokazao slabost SAD oko sirijske krize, vidi se iz stavova uticajnih republikanskih senatora Džona Mekejna i Lindzija Grahama, koji su od početka bili za intervenciju.
Oni su sinoć, u odvojenim saopštenjima, ocijenili da će, kako prijateji, tako i neprijatelji Amerike, vidjeti Ženevski sporazum kao "akt izazovne slabosti na američkoj strani".
"Ne možemo da zamislimo lošiji signal koji šaljemo Iranu, dok on nastavlja sa radom na stvaranju nuklearnog oružja", naglasili su senatori.
Oni kažu da bez rezolucije Saveta bezbjednosti UN kojom bi bila uvedena prijetnja upotrebe sile ako Asadov režim ne ispuni dogovoreno, cio okvir sporazuma nema nikakvo značenje.
Senatori smatraju da će režim u Siriji sada iskoristiti vrijeme koje slijedi da odloži predaju oružja i da obmane međunarodne posmatrače.
Intervencionizam SAD na svjetskoj sceni ujedinio je po ovom pitanju i pripadnike različitih političkih opredjeljenja, pa se tako na liniji kritike Obame nalazi i nekadašnji pomoćnik državnog sekretara u Klintonovoj demokratskoj administraciji, Džejms Rubin.
Prema njegovim riječima, došlo je do potpune transformacije u američkoj spoljnoj politici, uz ocjenu da se SAD vraćaju izolacionizmu po tom pitanju, svojstvenom vremenu pred Drugi svjetski rat.
"Gdje je danas osuda sirijskih pokolja od medija, javnosti, spoljnopolitičkih komentatora? Obamin minimalistički pristup u spoljnoj politici je veoma popularan u Americi, ali smatram da će nacija zbog toga izgubiti", ocjenjuje Rubin.
On se osvrnuo i na intervenciju na Kosovu, uporedivši tadašnje i sadašnje vrijeme, uz pohvalu Klintona zbog akcije, dodajući da je tada "diplomatija potpomognuta silom natjerala Miloševića da zaustavi pokolj".
"Danas to ne vidimo u Siriji i nema naznaka kraju rata u toj zemlji", zaključuje bivši Klintonov saradnik.
(B92)