Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović  i  sudije  – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić jednoglasno je donio odluku da su izmjene Zakona o predsjedniku neustavne.

“Ukidaju se odredbe člana 7.b stav 1, člana 7.f stav 1, člana 7.h st..2, 4. i 5. i člana 24.a Zakona o predsjedniku Crne Gore”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Ustavni sud Crne Gore danas nije odlučio o predmetu da li je doskorašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović povrijedio Ustav.

“Odluka nije donešena jer prijedlog sudije izvjestioca iz formalnih razloga nije dobio propisanu potrebnu većinu za donošenje odluke”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Odlukom Ustavnog suda ukinuti su sljedeći članovi Zakona:

Obavezni razgovori

Član 7b

Predsjednik predlaže Mandatara nakon obavljenih razgovora sa predstavnicima svih političkih partija, grupa birača i nezavisnim poslanicima zastupljenih u Skupštini.

Predsjednik se kroz razgovor iz stava 1 ovog člana, ili dostavljanjem pisanog obavještenja od strane predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini, ili dostavljanjem potpisa podrške poslanika u formi peticije informiše o postojanju podrške kandidatu za Mandatara.

Poziv za razgovore iz stava 1 ovog člana upućuje se u pisanoj formi, a o ishodu razgovora sačinjava se službena zabilješka.

Razgovori koji se obavljaju u skladu sa ovim članom moraju biti završeni najkasnije tri dana prije isteka roka za predlaganje Mandatara Skupštini.

Zaštita javnog interesa u predlaganju Mandatara

Član 7f

Ako Predsjednik ne izvrši dužnosti povodom postupka utvrđivanja Mandatara u skladu sa ovim zakonom, radi zaštite javnog interesa, Mandatarom će se smatrati kandidat koji ima podršku većine
od ukupnog broja poslanika u Skupštini koja se utvrđuje potpisima u formi peticije sa svim pravima i obavezama Mandatara predloženog od strane Predsjednika.

Peticija iz stava 1 ovog člana mora biti dostavljena Predsjedniku najkasnije u roku od sedam dana od dana propuštanja vršenja dužnosti Predsjednika.

Rokovi za sastav Vlade od strane Mandatara utvrđenog u skladu sa stavom 1 ovog člana, računaju se od dana dostavljanja peticije u skladu sa stavom 2 ovog člana.

Postavljanje i opoziv ambasadora

Član 7h

Predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu (u daljem tekstu: Ambasador), na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose (u daljem tekstu: Odbor).

Predsjednik je dužan da postavi kandidata za Ambasadora kog je predložila Vlada, ako je Odbor mišljenjem podržao postavljenje tog kandidata.

Predsjednik je dužan da traži ponovno izjašnjavanje Vlade o predloženom kandidatu, ako je Odbor mišljenjem odbio da podrži njegovo postavljenje.

Predsjednik je dužan da postavi kandidata predloženog za Ambasadora, ako Vlada ostane pri istom predlogu nakon ponovnog odlučivanja u skladu sa stavom 3 ovog člana.

Odredbe ovog člana koje uređuju postupak postavljenja Ambasadora jednako se primjenjuju u postupku opoziva Ambasadora.

Član 24a

Izuzetno, Mandataru koji je dobio podršku većine poslanika 27. Saziva Skupštine za sastav 44.

Vlade rokovi iz člana 7f ovog zakona počinju da teku danom stupanja na snagu ovog zakona.

Inicijative za ocjenu ustavnosti spornog zakona su podnijeli savjetnik sada bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za ustavni sistem i pravna pitanja Boris Bastijančić i NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT).

U inicijativi Bastijančića navodilo se da se pravnim aktom niže pravne snage derogira Ustav, najviši pravni akt države.

CDT je ocijenio da izmjene Zakona o predsjedniku narušavaju ustavnu ravnotežu vlasti i mijenjaju smisao crnogorskog Ustava.

Ustavni odbor Skupštine predložio je ranije Ustavnom sudu da odbaci inicijative, ocjenjujući da nema osnova za njihovo prihvatanje.

Izmjene Zakona o predsjedniku, koje se odnose na proceduru izbora mandatara za sastav Vlade, usvojene su u decembru prošle godine.

Venecijanska komisija preporučila je tada poslanicima da ne usvojaju izmjene Zakona.

Tadašnji predsjednik države Milo Đukanović je, nakon što nije postignut dogovor oko novog mandatara ni poslije usvajanja izmjena i dopuna Zakona o predsjedniku, raspustio Skupštinu i raspisao vanredne parlamentarne izbore za 11. jun.