Iako su Iran, Sirija, nuklearni program hemijsko oružje pitanja koja su dominirala zasjedanjem Opšte skupštine Ujedinjenih naroda, tu su i desetine drugih problema kojima se ne posvećuje dovoljna pažnja. 

Dok svjetske sile i lideri igraju svoje „igre moći“, predstavnike manjih država gotovo niko ne sluša. 

Iako se Sveti Vinsent i Grenadini, primjerice, reklamiraju kao idealna karipska turistička destinacija za bijeg od ostatka svijeta to je samo jedna od 15-ak država karipske regije koja nikad neće uspjeti pobjeći od svoje mračne prošlosti. 

„Genocid nad starosjediocima i ropstvo na Karibima imaju užasne posljedice", upozorio je Ralph Gonsalves, premijer Sv. Vincenta i Grenadina. 

Zbog trgovine robljem na Atlantiku, iz Afrike je između 16. i 19. vijeka deportovano, kako se procjenjuje, 30 milijona muškaraca, žena i djece koji su prodavani europskim trgovcima robljem, a koji su ih potom transportovali u Južnu i Sjevernu Ameriku. 

Zahtjev za odštetu 

Danas karipski lideri traže kompenzaciju od Velike Britanije, Francuske i Nizozemske, a svoj su zahtjev podnijeli i Ujedinjenim narodima. 

Ovo pitanje spomenuto je u nizu govora na ovogodišnjem zasjedanju Opšte skupštine UN-a, uz napomenu kako je „potreban ozbiljan dijalog o temi odšteta za nepravde nanesene afričkim robovima i njihovim potomcima“. 

Na žalost, rijeko ko ih je slušao, jer je samo prvog dana zasjedanja, kad je govorio predsjednik SAD-a Barack Obama, dvorana je bila puna. 

Nakon toga situacija je bila potpuno drugačija, pa je govor premijera Gonsalvesa slušao auditorij u kojem tek četvrtina mjesta u dvorani bila popunjena. 

Istodobno, većina prisutnih nije obraćala pažnju na ono što je govorio, pa su se neki zabavljali svojim mobitelima, drugi su jednostavno pokušavali ostati budni, a mjesta predstavnika europskih zemalja umiješanih u trgovinu robljem bila su prazna ili je na njima sjedilo niže rangirano osoblje. 

Svjetskim silama najviše pažnje 

Nezavisni diplomat Carne Ross pomaže u radu političkim skupinama u Ujedinjenim narodima i drugim institucijama pa stoga zna kako funkcionišu diplomatske igre. 

„Velike zemlje dobro znaju slušati i govoriti: Da, itekako obraćamo pažnju na to što Maldivi misle o budućnosti dupina i o svakom drugom pitanju. Imaju stotine diplomata koji su plaćeni upravo za pripremanje takvih izjava, ali to ne znači da zaista obraćaju pažnju“, tvrdi Ross. 

Vjeruje da se takav pristup svjetskoj politici polako mijenja, ali i uvjeren da će Ujedinjeni narodi biti posljednja institucija koja će se promijeniti. 

Al Jazeerina reporterka Cath Turner konstatuje kako su „Ujedinjeni narodi bez sumnje najveće međunarodno tijelo na planeti, ali sama veličina ponekad je prepreka“. 

„Svjetske sile uvijek dobivaju najviše pažnje, što znači da ovo možda i nije najbolje mjesto za male nacije koje se bore da se i njihov glas čuje“, zaključuje Cath Turner.