Istraživanje je pokazalo da se besplatna pravna pomoć najviše koristila u parničnom postupku, za potrebe sastavljanja pismena i zastupanje pred sudom. 

Ipak, u istraživanju je primjećeno da besplatna  pravna pomoć nije dovoljno korišćena u postupcima iz osnova diskriminacije i nasilja u porodici, odnosno  porodičnoj zajednici, što može ukazivati na nedovoljnu promociju Zakona među ovim ciljnim grupama. 

“Osim toga, besplatna pravna pomoć i dalje nije dostupna u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima i na zakonu zasnovanim interesima građana, poput upravnog postupka za koji se, u crnogorskom  kontekstu, vezuje najveći broj slučajeva kršenja prava”, pokazalo je ovo istraživanje. 

Iz GA su posebno istakli da iako je pružanje besplatne pravne pomoći bilo organizovano u svim osnovnim sudovima u Crnoj  Gori, tokom istraživanja su registrovali sudove u kojima nije podnijet ni jedan zahtjev, kao i sudove u kojima je podnijet samo jedan ili, pak, par zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći BPP. 

 “Sa druge strane, Osnovni sud u Podgorici je opterećen velikim brojem podnijetih zahtjeva na koje se ne može uvijek adekvatno odgovoriti,  imajući u vidu propisane rokove, kapacitete službe za BPP, te saradnju sa drugim nadležnim organima”, pojašnjeno je iz GA. 

Takođe, istraživanje je pokazalo da i dalje postoji nezadovoljavajući stepen informisanosti građana o pravu na besplatnu pravnu pomoć i uslovima za njegovo ostvarivanje, ali i potreba za jačanjem saradnje između  nadležnih subjekata u postupku ostvarivanja prava na BPP, kao i između nadležnih institucija i civilnog  sektora. 

Iz Građanske alijanse je naglašeno da iako prema nalazima istraživanja, nije bilo primjedbi na kvalitet pružene besplatne pravne  pomoći, neophodno je unaprijediti način vođenja evidencija i iskazivanja utroška sredstava za BPP, kao I mehanizme kontrole nad BPP, kod činjenice da se sistem u tom smislu u značajnoj mjeri oslanja na interne  procedure Advokatske komore. 

Pored toga ostaje otvoreno i pitanje mogućnosti angažovanja advokata u manjim sredinama, u pojedinim vrstama predmeta koji se vode protiv državnih službenika (posebno u slučajevima  diskriminacije ili torture), kao i u slučajevima u kojima bi se postupak eventualno vodio protiv samih  advokata.