Hrvatska neće povući tužbu za genocid protiv Srbije podnijetu 1999. godine, za koju se Međunarodni sud pravde u Hagu 2008. proglasio nadležnim, piše jučerašnji riječki "Novi list".
Pozivajući se na nezvanične informacije, list, kako prenosi Tanjug, tvrdi da je hrvatska vlada o tome donijela odluku koja se zasniva na dva osnovna razloga odustajanja od povlačenja uprkos, kako se navodi, tome što se ta opcija razmatrala gotovo dvije godine.
"Kao prvo, u Banskim dvorima zaključili su da uslovi koje bi Srbija trebalo da ispuni za povlačenje tužbe, a koje je uglavnom formulisala ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić, ipak nisu dovoljni za tako krupan potez", navodi list. Dodaje se da ne može neko biti tužen za genocid, dakle najteže moguće krivično djelo, a onda se od te tužbe odustati na osnovu dobijenih informacija o nestalim osobama. "To nije adekvatna kompenzacija i zato nastavljamo s našom tužbom, pa šta bude", piše list pozivajući se na izvor iz hrvatske vlade.
Komentarišući ovu vijest, ministar spoljnih poslova Srbije Ivan Mrkić kaže da je Hrvatska prva podnijela tužbu za genocid i da kad je ona povuče – to će učiniti i Srbija. "Nema tu nikakve tajne, mi smo sve dogovorili. Hrvatska je prva podnijela tužbu i kad je ona povuče – to ćemo učiniti i mi", poručio je Mrkić.
Izvor "Politike", blizak diplomatskim krugovima, međutim, kaže da vijest iz Hrvatske nije tačna. Naš sagovornik tvrdi da je interes Zagreba upravo suprotan, tj. da oni žele da se tužba što prije povuče.
I profesor međunarodnog prava dr Tibor Varadi, koji je Srbiju već zastupao pred Sudom pravde u Hagu, sumnja u to da je Hrvatska donijela konačnu odluku o tužbi. Uz opasku da ne zna šta se dešavalo u pregovorima Beograda i Zagreba u pogledu tužbi, dr Varadi ocjenjuje za "Politiku" da je vrlo moguće da je u pitanju jedan od taktičkih poteza Hrvatske.
Prema pisanju hrvatskog lista, drugi razlog za odluku Zagreba da se nastavi s tužbom za genocid proceduralne je prirode. "Naime, približili su se pojedini procesni rokovi. Već u oktobru Hrvatska i Srbija treba da Međunarodnom sudu pravde dostave popis svojih svedoka, a u prvoj polovini 2014. godine započeće njihovo saslušavanje pred sudom. Stoga je vlada odlučila i ko će Hrvatsku pravno zastupati u ovom procesu", navodi list koji nezvanično saznaje da će to biti Vesna Crnić-Grotić, profesorka Pravnog fakulteta u Rijeci.
Ukoliko do spora dođe, interese Srbije zastupaće, kako "Politika" saznaje, dr Saša Obradović, koji se pred Međunarodnim sudom pravde već pojavljivao kao zastupnik Srbije u sporu sa Bosnom i Hercegovinom, zatim dr Slavoljub Carić, načelnik Službe za međunarodno pravne poslove u Ministarstvu spoljnih poslova, i novoimenovani ambasador u Hagu Petar Vico, koji je takođe pravnik.
Ipak, vijest o tome da Hrvatska ne želi da odustane od tužbe jer ne može tako lako da se odustane od optužbi za genocid pokrenula je i pitanje može li Srbija da odustane od svoje protivtužbe, u kojoj, osim optužbe za genocid nad Srbima tokom sukoba devedesetih podsjeća i na genocid počinjen nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim osvrtom na stradanja u ustaškom logoru Jasenovac.
Pravno gledano, kako objašnjava profesor Varadi, spominjanje genocida iz Drugog svjetskog rata ne bi imalo pravnog značaja pred Sudom pravde.
"Konvencija o genocidu je donijeta nakon Drugog svetskog rata i nema retroaktivno dejstvo. Pozivanje na Drugi svjetski rat je više politički govor nego govor protiv hrvatske tužbe. Politički to jeste jedan argument. Međutim, ni hrvatska tužba ni srpska protivtužba nemaju realne šanse da uspiju jer zločina i tragedije jeste bilo, ali to ne dostiže nivo genocida", ističe Varadi.
On podsjeća da za nedjela u Hrvatskoj niko ni sa srpske ni sa hrvatske strane ne samo da nije osuđen nego nije ni optužen. "Optuženi su ljudi za djela protiv čovečnosti, za ratne zločine, za razna krivična djela, ali niko nije optužen za genocid. Prema tome, Haški tribunal, koji sudi za individualnu odgovornost, ničije djelo nije kvalifikovao kao genocid, a jeste kvalifikovao kao krivična djela. To je, međutim, za MSP irelevantno jer je on nadležan samo za genocid", kaže Varadi i dodaje da su pisci srpske protivtužbe pominjanjem genocida u Drugom svjetskom ratu sigurno željeli da svjetsku javnost podsjete na ono što se dešavalo prije više decenija.
To, pak, prema Varadijevoj ocjeni, ne bi toliko doprinijelo rasvjetljavanju istine koliko uskovitlavanju strasti. Neminovno bi, kako kaže, usledila žestoka hrvatska retorika i podsjećanje na događaje iz devedesetih godina.