U trenutku kada se gomilaju izvještaji da je američka Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) prisluškivala razgovore čak 35 svjetskih lidera, uključujući i njemačku kancelarku Angelu Merkel, mnogi Izraelci smatraju da bi bilo naivno misliti da SAD nisu to isto činile i svom najbližem savezniku Izraelu.
Međutim, umjesto ogorčenja viđenog u Francuskoj, Španiji i Njemačkoj, Izraelci se čine spremnim da prihvate mogućnost da ih je “Ujka Sem” prisluškivao.
I dok se svijet pita da li je američki predsjednik Barak Obama znao za čitav program prisluškivanja ili ne i u kojoj je mijeri špijuniranje zaustavljeno, u Izraelu su komentari usredsređeni na ulogu Izraela kao moguće žrtve američkog prisluškivanja, koje ta zemlja bolje izbjegava nego drugi, i kao “agresora”, koji se navodno ubacio u komunikacije Jelisejske palate.
- Mislim da je skoro univerzalna pretpostavka da svako pokušava da špijunira svakoga – izjavio je Mark Heler iz Instituta za nacionalne bezbjednosne studije u Tel Avivu za Foks njuz.
- Pošto su SAD najsposobnije, onda je vjerovatno najbolje pretpostaviti da one čine (sada) ili su činile u prošlosti Izraelu, ono što su očito radile drugim prijateljima i saveznicima – kazao je on.
Heler je rekao i da ga čitava priča podsjeća na scenu iz filma Kazablanka, u kojoj se šef policije šokira kada otkrije da se ljudi kockaju u kazinu.
Bivši šef obavještajne službe Dani Jatom ocijenio je da su sumnje opravdane.
- Amerikanci sebe opravdano vide kao super silu, ali pogrešno misle da mogu da rade što god hoće, uključujući prisluškivanje - rekao je novinarima Jatom, bivši šef Mosada.
- Mogu vam reći s određenim saznanjem da Amerikanci slušaju svoje saveznike, uključujući Izrael – rekao je on.
Jatom smatra da SAD ne brinu ni o kome, sem o sebi i da kada “Amerikanci misle da imaju potrebu da prisluškuju nekoga, oni upravo to čine.”
I dok Njemačka Francuska i druge zemlje traže da SAD potpišu novi pakt o nešpijunaranju, izraelski komentatori i bivši obavještajci se čude što su Evropljani tako iznenađeni.
Prema toj verziji događaja, svi saveznici špijunaraju druge sve vrijeme, ali Izraelci su jako oprezni i koriste bezbjedne linije za razliku od mobilnih telefona, ne zato što se plaše iranskih špijuna, već da spriječe da ih sluša NSA.
Sudeći po tome, Izrael zna da je žrtva, živi s tim kao dio igre, ali čini sve da ograniči špijuniranje NSA i misli da Evropljani pretjerano reaguju. Međutim, nije bilo izvještaja da NSA prisluškuje razgovore izraelskog premijera Benjamina Netninijahua, navodi Džeruzalem post. Jatom, koji je dao ostavku nakon samo dvije godine na funkciji, poslije neuspjelog pokušaja ubistva lidera Hamasa Kaleda Mašala u Jordanu 1987. godine, kaže da SAD žele da znaju šta izraelska administracija stvarno misli o pregovorima s Palestincima i potencijlanoj opasnosti po izraelsku bezbjednost koju predstalja nuklearni Iran.
- Važno je za njih da znaju šta Netanijahu stvarno misli o tim pitanjima - smatra Jatom.
Pod uslovom da se prihvati da SAD špijuniraju Izrael do izvjesne mjere, može li se isto tako pretpostaviti da je suprotno takođe istina? Heler sugeriše da je vjerovatno da Izrael isto do izvjesne mjere špijunira SAD, pod uslovom da pokušaj usisavanja što je moguće više informacija.
U procjeni štete koje špijuniranje Izraela od strane SAD ili bilo kog drugog saveznika može da nanese, Heler je rekao da bi bilo štetno za druge zemlje samo kao takve informacije dospiju u pogrešne ruke, odnosno ako procure do treće strane koja je neprijateljska jednoj ili objema stranama.
On smatra da je veliki dio evropske reakcije ili hipokrizija ili ljubomora.
Na kraju krajeva zato skoro svako preduzima koje god kontra mjere može, ako želi da sačuva tajne. U slučaju Evropljana, oni su takođe špijunilali prilično, rekao je Heler.
Na pitanje da li je Izrael žrtva ili agresor, komentator Posta odgovora da je pomalo i jedno i drugo, a da pravi odgovor bez obzira na nastojanja Edvarda Snoudena neće ugledati svjetlo dana.
