U izvještaju zaštitnika ljudskih prava i sloboda Šućka Bakovića ističe se da su registrovani slučajevi prosjačenja djece uzrasta od dvije do četiri godine.
„Centri za socijalni rad radili su sa 164 djece uzrasta od dvije do 17 godina, dok podaci dobijeni od područnih jedinica Uprava policije UP pokazuju da je evidentirano 120 slučajeva prosjačenja. Odgovori UP ukazuju da se prosjačenjem u najvećem broju slučajeva bave šesnaestogodišnjaci iako postoje slučajevi prosjačenja djece uzrasta od dvije do četiri godine“, navodi se u izvještaju, kojim su obuhvaćeni podaci institucija za 2010. godinu, piše Dan.
Dodaje se da je Centar za djecu i mlade „Ljubović” u svojoj evidenciji zabilježio 38 slučajeva prosjačenja, a Centar za podršku djeci i porodici iz Bijelog Polja evidentirao je samo jedan slučaj zbrinjavanja i zaštite djeteta.
„Prekršajni organi ističu da je vođeno 15 prekršajnih postupaka protiv lica koja su navodila djecu na prosjačenje. Dobijeni odgovori upućuju na to da postupci u ovim slučajevima traju duže budući da su u toku 2010. godine podnesena samo četri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Iz godišnjeg izvještaja državnog tužioca zaključuje se da tužilaštvo nije pokrenulo nijedan krivični postupak zbog prosjačenja maloljetnog lica ili trgovine maloljetnim licima“, ističe se u izvještaju.
Istraživanje pokazuje da nadležni organi uglavnom nemaju posebno sistematizovane evidencije o djeci koja se bave prosjačenjem.
„Većina organa ne vodi evidenciju o povratnicima niti o izrečenim mjerama, a uprava policije nema podatke o polnoj strukturi djece koja se bave prosjačenjem. Može se zaključiti da su postojeće evidencije formirane za internu upotrebu i da je veoma slab protok informacija između društvenih aktera“, precizirano je u izvještaju.
Ističe se da većina centara slučajeve prosjačenja tretira kroz rad timova za djecu sa poremećajem u ponašanju, ali pojedini centri ih tretiraju kao žrtve zanemarivanja i zlostavljanja.
