Sagovornici radija Antena M smatraju da se Crna Gora baš i ne može pohvaliti tolerantnošću, pogotovo u odnosu prema pripadnicima LGBT populacije.
Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić kaže da crnogorsko društvo još nije dovoljno tolerantno.
’’Tako je po svim pokazateljima i istraživanjima koje smo radili sa CEDEM-om o etničkoj distanci, o stepenu i percepciji diskriminacije u Crnoj Gori. To su pokazali i događaji s početka devedesetih, ali i nedavni događaji kada je u pitanju Parada ponosa u Podgorici i u Budvi“, kazao je Delić.
Da naše društvo najmanji stepen tolerancije ima za LGBT osobe saglasna je i predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak.
"Možda najveću diskriminaciju trpe osobe drugačije seksualne orjentacije, Romi, ali i žene su još diskriminisane, iako čine 50 odsto populacije. Znači, nismo tolerantni prema drugosti", istakla je Drobnjak.
Drobnjak međutim smatra da je tolerancija rezultat obrazovanja.
"Što bi Volter rekao: Svi smo stvoreni od slabosti i greške, pa recipročno oprostiti jedan drugom glupost – to je prvi zakon prirode. Ako posmatramo koliko smo danas u Crnoj Gori spremni oprostiti, biti tolerantni i razumjeti, moram konstatovati da moramo još puno da učimo", poručila je Drobnjak.
Portparol Crvenog krsta Milica Kovačević je ocijenila da je solidarnost i empatija jača strana crnogorskog društva.
Ono gdje ipak još treba da napredujemo jeste tolerancija i prihvatanje različitosti.
"Da pružimo svima mogućnost da iskažu tu svoju solidarnost i da budu i tolerantniji prema nekim drugim vidovima različitosti ne samo kad je u pitanju socijalna situacija nego bilo koje drugo i opredjeljenje i pripadanje i način razmišljanja , da prosto budemo svjesni toga da smo različiti i da treba da prihvatimo ljude onakve kakvi jesu", kazala je Kovačević.
Generalna Skupština Ujedinjenih nacija UN 1996. godine pozvala je zemlje članice da ustanove Dan tolerancije, u skladu sa Deklaracijom o principima tolerancije, koja je potpisana 16. novembra 1995. godine.
