Razlog nasilja, objašnjava Raičević, najčešće ne postoji:

"Jednostavno su se udale za nasilnika, šta god da urade njemu se to ne dopada i postaje nasilan. Na drugom mjestu je loša ekonomska situacija, koja dovodi do toga da ne razmišljaju racionalno i lako se započne svađa, a tu je i alkoholizam – skoro svaka treća žena je doživjela da je muž pijan ili pripit maltretira", kazala je Raičević radiju Antena M.

U 80 odsto slučajeva žene se, zbog ekonomske nemoći, vraćaju nasilnicima, te odlučuju da rađaju djecu, u nadi da će nasilje prestati. Raičević na primjeru jedne štićenice objašnjava da ipak griješe:

"Muž je prebijao u trudnoći. Znala je da pođe do Hitne pomoći i tamo da slaže da je pala, jer je i on došao sa njom. Tu je već krivica i ljekara i policije i svih koji bi trebalo da prepoznaju nasilje", priča Raičević.

I potpredsjednik skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Goran Tuponja smatra da je trenutna angažovanost crnogorskog društva u borbi protiv nasilja nad ženama nedovoljna, prenosi RTCG.

"Mislim da je taj problem i u 21. vijeku veoma izražen u Crnoj Gori i mislim da ga moramo podići na viši nivo kako bi se društvo u cjelini izborilo sa tim", kaže Tuponja.

Ljiljana Raičević navodi da je bolja informisanost žrtava nasilja o Sigurnoj ženskoj kući samo jedan od brojnih problema koje treba riješiti.

"Nama treba još prostora, nama je ova kuća nedovoljna. Treba nam da iz budžeta imamo stalno sigurno finansiranje, da ne strahujemo da ćemo sjutra morati da zatvorimo sklonište. Uspjele smo da sklopimo ugovor o korišćenju jedne kuće, ali tu se završava sva pomoć države, osim ponude da naše štićenice mogu da koriste Narodnu kuhinju, a to je vrlo često nemoguće za žene koje su u skloništu. I smatram da te žene treba da budu prioritet na listi zapošljavanja", poručuje direktorica Sigurne kuće.

Tuponja kaže da je za finansiranje sigurnih kuća potrebna samo dobra politička volja. Objašnjava moguće načine rješenja problema nasilja nad ženama.

"Ukoliko nastane problem nasilja u porodici moramo imati efikasnu državnu administraciju koja će uzeti u zaštitu osobu koja je podvrgnuta nasilju. Mislim da to u ovom trenutku ne radimo dovoljno dobro, nemamo veliki broj sigurnih ženskih kuća , a i opšte obrazovanje društva u tom pravcu bi nam svakako dobro došlo", poručio je Tuponja.

Sigurna ženska kuća postoji 14 godina, a za razliku od prvih štićenica, žrtve nasilja danas , kaže Raičević, spremnije su da govore o svom problemu i što je najvažnije, shvataju da za agresiju one nijesu krive.