Vučinić je jasan kada kaže da je položaj Crnogorske crkve u zemlji ponižavajući. Ipak, kaže da su ponosni što nakon 20 godina mogu da obznane da crkva ima trojicu vladika, 17 svještenika, đakona i pođakona, i trojicu studenata teologije na Bogoslovskom fakultetu u Kijevu.
„Međutim, administracija izbjegava da poništi Aleksandrov akt iz 1920. godine o ujedninjenju crkava, ometa da se nezakonito upisana crkvena imovina na Beogradsku patrijaršiju vrati prvobitnim vlasnicima i odbija da ukloni limeni objekat sa Rumije“, kaže Vučinić. On poručuje da su, koristeći se neredovnim prilikama, u posljednja dva desetljeća, vlasti nezakonito upisale 12 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, većinu od oko 600 crkva i manastira u vlasništvo Srpskoj crkvi.
„Ona pretenduje da se na njeno ime upiše ukupno oko 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta oduzetog nakon Drugog svjetskog rata crkvama i manastirima kao pojedinačnim pravnim licima. U tome naumu, riječju i djelom, javno i tajno, podržava je državna administracija koja joj je omogućila eksteritorijalni status na našoj teritoriji koji ne podliježe Zakonima ove zemlje. U svetinjama, nad kojima je prije 95 godina protegla svoje kompetencije koristeći se silom oružja matične države, združeno, vlasti i Srpska crkva, onemogućavaju pristup svještenstvu i vjerujućima Crnogorske pravoslavne crkve. Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi Crnogorske pravoslavne crkve za poništenje akta regenta Aleksandra Krađorđevića o ujedinjenju crkava iz 1920. godine koju smo podnjeli 2006. godine. U najvišem pravnom aktu koji je donijela, ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije“. Vučinić kaže da se pravosudni organi koriste svim pravnim i političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito prepisane imovine stvarnim vlasnicima – selima, bratstvima i državi.
Uništavaju duhovne vrijednosti
Vlasti, kaže naš sagovornik, izbjegavaju da uklone limeni objekat sa Rumije koristeći se pravno ekvilibristikom kao argumentom.
„Odlučni su da Srpskoj crkvi omoguće da na vrhu ove planine opstane njen biljeg, čiji je smisao da obilježi granice velikosrpskih teritorijalnih ambicija, a istovremeno da poništi materijalne i duhovne vrijednosti koje Crnu Goru i Crnogorce čine narodom osobenim među svim drugim narodima“.
Nasilna sredstva i ekskluzivni status
Našeg sagovornika smo pitali da li se u Crnoj Gori poštuju osnovna prava, uključujući i slobodu vjeroispovijesti? Kaže da se u Evropskoj Uniji podrazumijeva da građani konzumiraju sva ljudska prava koje priznaje i štiti savremena civilizacija, među njima i pravo ispovijedanja vjere. Napad na njih se drži se napadom na državu, koja na njega odgovora svim sredstvima pravne države.
„Kod nas je obratno. Pokušaj vjerujućih i klira Crnogorske crkve da se koristi tim istim pravom praktikovanja vjere u crkvenim objektima lokalnih zajednica, administracija tumači kao napad na ustavni i pravni poredak jer provocira nervozu i agresiju beogradskog klira i klerikalnih krugova koji svim nedozvoljenim i nasilnim sredstvima štite svoj ekskluzivni status u zemlji. Nažalost, beogradska patrijaršija u tome ne trpi nikakva ograničenja od naše države. Imam utisak da ih ona čak i podstiče da nas svim necivilizovanim i nasilnim sredstvima ometaju u ispovijedanju vjere u objektima koje su gradili naši preci. Što se tiče aktuelnog pravnog poretka koji rješava ovo pitanje, on je u dobroj mjeri uzoran. Problem je u takozvanome voluntarizmu koji dominira pravnom i političkom scenom zemlje”. Vučinić oštro kritikuje to što, kako kaže, pravosudni, izvršni i politički organi, umjesto na temelju Zakona, odlučuju na temelju volje i interesa.
„Tako da nikad ne okrnje ni najmani interes Beogradske patrijaršije, i uvijek na štetu Crnogorske crkve”.
Parama iz Ostroga grade hotele
Vučinić je u nekoliko navrata napomenuo kako manastir Ostrog SPC donosi svake godine 50 miliona eura. Naš sagovornik bez oklijevanja tvrdi da se sredstva iz Ostroga doslovno vrećama iznose iz zemlje.
„Zato što Srpska crkva u Crnoj Gori djeluje van pravnog poretka, i ima eksteritorijalni status. Investiraju se u izgradnju zgrada, hotela na našem primorju, novih manastira, čiji smisao sigurno nije da budu na korist ove zemlje i sufinansira se djelatnost beogradske patrijaršije u Srbiji i Republici Srpskoj.
