Konferencija za novinare, povodom 01. decembra – Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a, održaće se u Press centru u zgradi Vlade Crne Gore, u Karađorđevoj ulici, u subotu, 30. novembra u 11,00 sati.Na konferenciji za novinare govoriće pomoćnik ministra zdravlja prim. dr Mensud Grbović, Predstavnica Instituta za javno zdravlje specijalista socijalne medicine, dr Aleksandra Marjanović i u ime NVO sektora predstavnik CAZAS-a.
U SUCAZAS (Društvo za borbu protiv side Crne Gore) je nevladina, humanitarna organizacija, koja svoj rad bazira na principima volonterizma kroz rad na prevenciji HIV/AIDS- a, seksualno prenosivih infekcija i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kroz programe edukacije, prevencije, pomoći ljudima koji žive sa HIV/AIDS-om, njihovim porodicama, prijateljima i partnerima, i javnog zastupanja.
Kroz svoj dosadašnji rad CAZAS je došao do zaključka da je problem HIV/AIDS- a veoma izražen kod vulnerabilnih grupa (osobe koje žive sa HIV/AIDS- om, Romi, izbjeglice/raseljena lica, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, zatvorenici) u Crnoj Gori, kao i da te grupe i nemaju prave informacije o HIV/AIDS- u. Zbog toga je CAZAS akcionim planom za naredni period predvidio i edukaciju pripadnika ovih grupa.
Podizanje svijesti o HIV/AIDS- u među osobama koje žive sa HIV/AIDS- om i muškarcima koji imaju odnose sa muškarcima u Crnoj Gori implementiraće se na način što će se sprovoditi istraživanja među mladim ljudima i to o raznim aspektima ovog problema. Ovim projektom žele da priđu pripadnicima ovih osjetljivih/ranjivih grupa kako bi saznali koji su njihovi problemi i da li postoji potreba za edukacijom tih ljudi u oblasti HIV/AIDS- a. Cilj ovog projekta je da se upoznaju sa problemima sa kojima se susrijeću pripadnici ove populacije, kao i da pokušaju da im pruže pomoć. Jedan od potprojekata je i edukacija zatvorenika u Spuškom zatvoru.
U Crnoj Gori ne postoji poseban, sveobuhvatan propis koji odnosi na zaštitu prava HIV pozitivnih osoba, odnosno oboljelih od AIDS-a. Zaštita njihovih prava predviđena je,po pravilu,posredno, prema opštim odredbama o zabrani diskriminacije na osnovu zdravstvenog stanja, odredbama o načelnoj zaštiti privatnosti, zakonima o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti. Stigma i predrasude prema osobama koje žive sa HIV-om u Crnoj Gori, kao i prema osobama homoseksualne i biseksualne orijentacije, još su izuzetno prisutne i prožimaju sve nivoe društva. Nedostatak sistematskogobaveznog obrazovanja na temu seksualnosti i seksualno prenosivih bolesti pospješuju ovakve predrasude i od crnogorskog društva čine potencijalno rizično okruženje za kršenje ljudskih prava djece i odraslih koji su inficirani HIV-om. U praksi nažalost ima primjera i zdravstvenih i prosvjetnihradnika kojinemaju osnovna znanja o načinima prenosa HIV-a, pazbog toga osjećaju strah i postupaju diskriminatorno. Zaštitu privatnosti osoba inficiranihHIV-omposebno je važno zaštititi zatošto su te osobe po pravilu posebno ugrožene i trpe ozbiljne posljedice u slučaju objavljivanja njihovog zdravstvenog statusa.Od ove zaštite treba precizno predvidjeti izuzetke u slučaju kada postoje saznanja da inficirana osoba neželi dapostupa po upustvima ljekaraili da po njima ne postupa i tako ugrožava zdravlje drugih. Neuvjerljiva zaštita privatnosti po pravilu odvraća druge od testiranja i utvrđivanja infekcije, što u krajnjem za društvo ima pogubne posljedice. Zbog toga je zaštitu privatnosti neophodno preciziratiu odnosu na HIV pozitivne osobe itakoje učiniti uvjerljivomi ohrabrujućom. Zbog nedovoljnog poznavanja specifičnosti prenošenja HIV-a, i načelnih propisa o zabrani diskriminacije koji ne preciziraju situaciju osoba inficiranih HIV-om, treba očekivati da će u praksi diskriminacija ovih osoba biti srazmjerno česta. Zbog toga bi trebalo precizirati postojeće garancije ljudskih prava u skladu s međunarodnim preporukama u odnosu na HIV pozitivne osobe, i razmotriti usvajanje odgovarajućih mjera pozitivne diskriminacije u njihovu korist.
