Predstavnički dom američke države Vermont, posljednji je u nizu koji je odobrio nacrt zakona koji dozvoljava eutanaziju smrtno oboljelih pacijenata. Prije nje, dozvoljena je i u saveznim državama: Oregonu i Vašingtonu. Sudski i pravni sistem evropskih zemalja i SAD dovodi do toga da vrijednost života postaje sekundarna u odnosu na volju samog čovjeka, navode stručnjaci. Polazi se od pretpostavke da čovjek koji pati od psihičkih tegoba – može sve što nije zabranjeno. Može dačini nešto u ime svog zdravlja i života, ako to ne nanosi štetu drugim ljudima.
Holandija je prva zemlja koja je lagalizovala eutanaziju za ljude koji pate od neizlječivih bolesti ali koja dozvoljava eutanaziju i za djecu stariju od 12 godina. U Holadniji doktor može prekinuti pacijentov život na njegov zahtjev samo ako pacijent nepodnošljivo pati i nema zaista nikakve nade u njegov oporavak. U takvoj je situaciji potrebno konsultovati još jednog nepristranog doktora i/ili psihijatra. Eutanazija se izvršava samo i jedino ako se u tome slože sve strane.
Posle Holandije i Belgije, Luksemburg je 2009.godine legalizovao eutanaziju ali samo za odrasle. U Švajcarskoj doktori mogu da pomognu pacijentu koji želi da umre, ali sama eutanazija nije zakonita. U Belgiji se čak prodaju specijalni kompleti za izvođenje ove procedure, koje može da kupi svaki doktor sa odgovarajućom dozvolom. Belgijski je parlament pred usvajanjem zakona kojim se ukidaju dobne prepreke za eutanaziju, no ključnu odluku, uz roditelje, imaće psiholozi koji će morati utvrditi je li teško bolesno dijete svjesno svoje odluke.
Eutanazija ima i vrlo ugledne protivnike. U cjelini, mnoga etička pitanja mogla bi da se zaobiđu kada bi čovjek sam davao sebi smrtonosni preparat i tako skidao veliki teret odgovornosti sa doktora. Ministar pravde Njemačke Brigitte Zypriessmatra da ''posljednji korak ka smrti pacijent treba da učini sam.''
Palijativna ili terminalna sedacija
Palijativna ili terminalna sedacija je termin koji objašnjava izazivanje kome kod pacijenata kojima je preostalo svega nekoliko nedjelja ili dana života kako bi ih poštedjeli teških boli. Ona omogućuje da pacijent padne u dubok san - na taj način se oslobađa patnje.
Nacionalno udruženje doktora u Holandiji prije nekoliko je godina predstavilo vodič o primjeni palijativne sedacije. Za njima bi mogle krenuti i skandinavske zemlje. I u tome neće biti usamljene. DrPhilip Nitschkeje nakon uvođenja zakona koji dozvoljava eutanaziju, u Australiji, izgradio prvi aparat za laku smrt. Ova sprava je povezana s kompjuterom. Pacijenta tri puta pita želi li zaista umrijeti. U slučaju da je odgovor sva tri puta pozitivan, aparat na koji je pacijent spojen ubrizgava pacijentu 100 ml tečnog nembutala. Pacijent ubrzo zaspi i umre u snu. Od 2000. nalazi se u muzeju nauke u Londonu, a broj korisnika do 2000. je nepoznat. Njegovu su ulogu preuzeli doktori i medicinsko osoblje.Ben Crul, profesor koji se bavi kontrolom boli napominje kako postoji mnogo zdravstvenih situacija kada eutanazija nije nužna - bol, mučnina ili otežano disanje. Smatra eutanaziju krajnjim rješenjem kada više ne postoji ni jedno drugo rješenje.
S njegovim se mišljenjem ne slaže se doktorka Agnes Van den Heide, koja već godinama provodi istraživanje o eutanaziji. Dosadašnji slučajevi eutanazije su pokazali da u većini slučajeva fizički simptomi nisu bili glavnirazlozi traženja eutanazije nego je to mnogo češće bio strah od poniženja ili gubitak samopouzdanja.
Dr. Ben Crul smatra da gubitak dostojanstva i poniženje nisu medicinski problem. Zakonom se ne predviđa dostojanstveno umiranje, nego neizlječiva i nepodnošljiva patnja.
Uprkos kontraverzama koje izaziva eutanazija u Holadniji svake godine 9 700 osoba zatraži eutanaziju. Mnoge stvari su još nedorečene. Uvijek će biti doktora koji će se zauzimati i opravdavati kontrolu boli, dok će drugi tvrditi kako je u tom istom trenutku eutanazija jedino rješenje.
U svakom slučaju, ljudima treba dati jako mnogo informacija za i protiv kako bi se mogli odlučiti.
E.P.
