Naš sagovornik kaže da je evidentan je napredak u razvoju i unapređivanju manjinskih prava u Crnoj Gori. Evidentni su, ističe, i učinci vlasti da se prava Albanaca podignu na nivo evropskih standarda. Vlast u Crnoj Gori je u najtežim trenucima za opstanak države brinula o manjinskim narodima. Upravo zbog toga u svijetu je Crna Gora je primjer kako je na vrućem, brdovitom Balkanu, moguć suživot, multietnički sklad i tolerancija.

Gegaj objašnjava kako su podjele u DPS 1997.godine bile veoma značajne, ne samo za samu državu Crnu Goru i njenu demokratizaciju, već i i za manjinske narode u njoj, pa i za Albance u CG.

„Albanci u Crnoj Gori počinju da dobijaju ona prava koja nijesu bila sprovedena u praksi, iako su bila upisana u Ustavu Crne Gore, u onom, tzv- Žabljačkom ustavu , kao posebna prava. Crna Gora je u svom Ustavu nezavisne države, za čiju obnovu su i Albanci dali nemjerljiv doprinos, prepoznala Albance i njihov jezik kao službeni jezik i normirala njihova prava. Danas su u institucijama sistema inkorporini mladi, školovani Albanci i taj položaj je danas mnogo bolji nego što je bilo ranije, kada je, zbog nemogućnosti zapošljavanja, veliki broj Albanaca napustilo svoju državu i otišao, prvenstveno u SAD. No, mišljenja sam da ova brojka nije dovoljna već da moramo svi poraditi na tome da zastupljenost kvalitetnih kadrova Albanaca u lokalnim i državnim institucijama bude veća nego što je danas. Ako posjeduju kvalitet, trebaju biti zastupljeni i u kabinetu predsjednika države, tužilaštvu, Vrhovnom sudu i u svim drugim državnim instancama“, jasan je Gegaj.

Funkcioner DPS se osvrnuo i na saradnju Malesije i dijaspore, za koju kaže da je izuzetno važan resurs, te da je godinama ulagala u razvoj Malesije.

„Ona je dala podršku za svaku značajnu investiciju. Naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu, uglavnom u SAD, nastoje da kroz donacije pomažu studente, ljude kojima su potrebna ljiječenja van zemlje, siromašne, učestvuju kao donatori kulturnih manifestacija. U prošlosti je diaspora ulagala čak i u infrastrukturu, kao što je putna,vodovodna, električna, a pare su davali i za domove kulture i drugo“. Gegaj ne sumnja u dorbu namjeru diaspore, jer je, kako kaže, njoj cilj da ovo područje bude što razvijenije, da njihove i naše porodice žive u blagostanju. Uostalom, uvijek ima prostora za unapređivanje saradnje.