Dedeić je jasan u poruci da su Srbi diskriminisani u Crnoj Gori. Kaže da je za to, je prije svega, kriv “antisrpski i kriminalni režim Mila Đukanovića, a onda izdaja i konvertitstvo u redovima opozicije”.
Kodex: Da li je vrijeme da neki lidera opozicije odu u političku penziju? Ko?
Dedeić: Na ta pitanja treba da odgovore lideri parlamentarne opozicije. Ja Vam ne mogu dati odgovor, a bojim se ni oni sami, jer je znatan dio njih zavistan od realnih centara političke moći i zapravo su pokretne lutke ili ucijenjeni tasteri režima Mila Đukanovića. Zato, njihovo povlačenje nema veze sa njihovim ambicijama ili željama, ali kada je čovjek ucijenjen zbog realnih životnih stvari, kada kiksa tamo gdje inače ne bi smio kao Andrija Mandić, tada, zbog ucjene, ne može da autonomno donosi odluke, nego je obavezan da se javi u DPS kako bi saznao šta je njegovo mišljenje za naredni kvartalni period. Tako da nešto nisam zainteresovan kada će se Nebojša Medojević konačno povući, sem što bi bilo dobro da mu i preostali Srbi koji PzP održavaju na aparatima okrenu leđa. Srđan Milić je sam sebi odavno presudio jer je sve u političkoj karijeri za SNP dobio spoljnim talasanjem na koje nije imao uticaj i trenutnom bujicom i političkom srećom, a ništa kreacijom, što je sve skupa nevjerovatna šteta za tu partiju. Ipak, najznačajnije bi bilo jedan dio Srba osloboditi liderstva Andrije Mandića i Gorana Danilovića koji, u ime DPS-a, koordinišu aktivnosti među istraumiranim, poniženim i poraženim Srbima, nesvjesnim da glasom za njih zapravo glasaju za Duška Markovića i Novaka Kilibardu. U tom smislu, sugerišem pogubljenim funkcionerima Nove da stisnu petlju i traže od Mandića i Danilovića da se povuku prije novog poraza i novog imena partije s kojim planiraju nastupiti na izborima u Beranama i na vanrednim državnim izborima, i da traže povratak Srpske narodne stranke. Tek onda, u SL-u mogu imati saveznika. Podsjećam Vas da ni na jednim izborima do sada, Mandić i Danilović nisu nastupili sa istom partijom ili istim partijskim ili koalicionim imenom. Za domaću političku scenu, sem njihovog povlačanja bilo bi presudno da Miodrag Lekić, kao relativno neukaljan čovjek, osnuje svoju partiju i da se sa njom izmjeri na izborima uzimujući DPS-u i SDP-u crnogorske glasove. Time bi bilo šansi da se DPS ruši. Ovako, što Lekić donese, Mandić i Medojević preko noći raznesu i razgrade. I vrtimo se u krug, dok Đukanović Mandića drži na uzici, a Medojević se još brže vrti ošamućen pogubljenim građanskim kreditima koje je koliko juče imao i koje mu je koalicija sa lažnim vojvodom spržila kao vatra paučinu.
Kodex: Da li mislite da je DF na poslednjim izborima doživio fijasko?
Dedeić: Iz vizure Srpske liste - da, doživjeli su fijasko. Na Cetinju su izgubili 75 odsto glasova, dok su u Mojkovcu izgubili 25 odsto, sve ako u njihovu kvotu uračunamo i SNP-ove glasove. Oni kažu da nisu, i neka bude da su u pravu tamo gdje im može biti, i kod onih koji vole da budu prelagani i preveslani. Tu pomoći nema. Nego, važnije od toga jeste da objasne opozicionoj javnosti kada će se održati drugi miting za odbranu Lekićeve izborne pobjede i da jednom već preciziraju koliko je Miodrag Lekić dobio glasova na predsjedničkim izborima. Uostalom, zašto je Demokratski front učestvovao na izborima u Mojkovcu i na Cetinju koje je raspisao, glavom i bradom, niko drugi do Filip Vujanović, koga navodno ne priznaju kao predsjednika države?
Kodex: Da li je opozicija toliko slaba da im je SDP jedina nada da se nešto može promijneniti na političkoj sceni?
Dedeić: Dok je postojala Srpska narodna stranka na isti način smo posmatrali Pokret za promjene i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a najvećim protivnikom smo smatrali SDP. Zato ću samo citirati Andriju Mandića iz toga perioda, sa koktela SNS-a, povodom Božića, u Bijelom Polju: ”SDP je najveće zlo u Crnoj Gori. Miraš Dedeić i Jevrem Brković su u SDP-u, baš kao što je SDP u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Srpska narodna stranka i Srpska lista preziru SDP i slične organizacije koje postoje da bi Srbi bili uskraćeni za osnovna prava. Oni su pokušali da nas unište, oni su sa Liberalnim savezom nametnuli DPS-u separatizam.’’ Ja i dalje mislim isto što i tada, i sačuvao sam, sa političkim saborcima, koliko je bilo u mojoj moći ideju SNS-a, bez centa bilo čijih donacija; dok je Mandić iz programa i Statuta izbacio zabranu koalicije sa SDP-om, a niko u partiji još uvijek ne smije da mu pisne, iako je rijetko ko kod njega bio kotiran kao Dobrilo Dedeić u vrijeme SNS-a. Tako da – ako saopšte svoj stav, izgubiće mnogo manje nego sam ja izgubio, ali će ostati ljudi. Nemam bilo kakvu dalju opservaciju kojom bih odgovorio na Vaše pitanje.
PROTIV ULASKA CRNE GORE U NATO
Kodex: Kako ocjenjujete integracijski put Crne Gore?
Dedeić: Bez obzira na značaj koji se pridaje tzv. atlantskim i evropskim integracijama Crne Gore, mi u Srpskoj listi ne smatramo ta pitanja prioritetnim. Jesmo eksplicitno protiv ulaska u NATO i stranka smo evroskeptika. Poštujemo princip da bitne stvari u društvenom životu treba da se dešavaju i racionalno, ali i sa razlogom, pa u skladu sa tim, ne prepoznajemo neophodnost ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. Na naš stav uticala je i otvoreno navijačka pozicija EU u odnosu na projekat komadanja Srbije i uspostavu NATO države na teritoriji matice svih Srba, ali i isprazno mahanje tom idejom u Crnoj Gori, bez kritičkog stava i identično na način na koji je jedna te ista ,,elita'', koliko i plebs, bez parametara, prihvatala i komunizam. Paralelno, nemamo dilemu da bi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju dodatno doprinio njenoj poziciji banana države i otežao proces smjenjivosti vlasti koja bi još više bila podanička u odnosu na Brisel i čak zavisnija od spoljnih centara moći. Tako bismo, mimo realne želje građana, imali totalitarniju državu nego što jeste trenutno. Ipak, EU, liše ovih jasnih opservacija nije naše prioritetno pitanje. Naš prioritet su isključivo prava Srba i njihovo poželjno ostvarenje prije ulaska u EU ili NATO. Najpreciznije rečeno ,,integracijski'' put Crne Gore prati vlast koja nevoljno vrši društvene reforme, i parlamentarna opozicija koja nije bolja, niti gora od vlasti jer je ideološki i koncepcijski došla na pozicije Mila Đukanovića iz vremena kada je razgradio saveznu državu. Što se tiče evropskih uvjerenja vlasti i opozicije, riječ je o najbrutalnojoj prevari i tvrdim da najveći evrofanatici među njima ne bi danas znali, da ih pitate, da navedu institucije Evropske unije.
Kodex: Kakav je položaj Srba u Crnoj Gori?
Dedeić: I Dritan Abazović i Nebojša Medojević priznaju da su Srbi diskriminisani u Crnoj Gori. Dakle, to je postala opštepoznata činjenica i to niko normalan ne spori. Za to je prije svega kriv antisrpski i kriminalni režim Mila Đukanovića, a onda izdaja i konvertitstvo u redovima opozicije. Umjesto da dodatno objašnjavamo ono što svi znaju o našoj ugroženosti, red je da se stvari počnu rešavati. Za početak, treba razvaliti sramotni dogovor Igora Lukšića sa Mandićem i Medojevićem i omogućiti srpskoj djeci da uče na svom jeziku, makar i po cijenu da se formiraju posebna odjeljenja. Zatim se mora konačno riješiti pitanje dvojnog državljanstva. Istovremeno, Crna Gora će kad tad biti primorana da obezbijedi radna mjesta, tj. ostvari princip proporcionalne zastupljenosti Srba u državnim i organima lokalne samouprave i zakonski omogući zagarantovane mandate za nas u državnoj Skupštini i lokalnim parlamentima u opštinama gdje smo manjina. Ko ne vjeruje da su Srbi ugroženi, ne mora, ne interesuje me, čak je i nama postalo dosadno da ponavljamo ono što sada priznaju Abazović i Medojević. Red je da se počne poštovati Ustav, a onda i zakoni; i sve će biti u redu.
