Porodica puna poštovanja, razumijevanja i sloge može se nazvati srećnom porodicom jer sve pomenuto vodi do odrastanja djeteta u jednu srećnu i zadovoljnu odraslu osobu koja je kao takva spremna da uspostavlja odgovarajuće odnose sa osobama koje je okružuju.
Sa druge strane, šta je sa onom djecom koja su odrastala u „nesrećnim“ porodicama? Psiholozi se mnogo bave ovim pitanjem i ono jeste mnogo složenije nego što izgleda. Prvo, svaka osoba je individua za sebe pa će svako na svoj način i podnijeti traume iz djetinjstva. Traume se najčesće odnose na oca koji maltretira majku, na jednog od roditelja koji je alkoholičar ili pak stravično kažnjavanje djece čak i za najmanje greške.
Nedavno istraživanje je otkrilo zabrinjavajući podatak, a to je da da ukupna godišnja potrošnja alkohola u našoj zemlji po stanovniku iznosi 13 litara, što je više od prosjeka u Evropi.
Osim alarmantnih podataka koji se odnose na opštu populaciju, državu bi trebalo da zabrine višegodišnji trend rasta alkoholičara među mladima koji su budući nosioci našeg društva i države. Dalje, problem je što u Crnoj Gori nema evidencije niti podataka o broju alkoholičara i onih koji su na putu da to postanu a koju se skrivaju, ne traže pomoć ljekara ili neke specijalizovane ustanove za borbu protiv bolesti zavisnosti .
Ovi podaci ukazuju na ono što pokušavamo da prikrijemo, a to je da je u sve više porodica u kojima je jedan od roditelja, najčešće otac, alkoholičar.
Na problem razvoja i ponašanje djece iz porodice alkoholičara značajno su upozorili mnogi psiholozi, ukazujući na posljedice vaspitanja u porodici oca alkoholičara i nesigurne majke. Neki pak, misle da su djeca alkoholičara intelektualno slabija od djece iz drugih porodica. Međutim svi psiholozi se slažu i upozoravaju da alkoholizam roditelja ima ozbiljne posljedice na razvoj ličnosti djeteta.
Kada dođe do određene faze kada treba da se osamostali, djijete iz jedne ovakve porodice je nespremno prije svega da prihvati sve ono lijepo što ga okružuje. Djeca alkoholičara odbijaju da se suoče sa činjenicom kako je baš nečija druga porodica “srećna” a ne njihova. Psiholozi kažu da ta djeca ne vide ništa loše u srećnim porodicama, već sami osjećaju jednu dozu sažaljenja kako prema sebi tako i prema braći, sestrama i onom roditelju koji je žrtva nasilja od strane alkoholičara. S pravom ocjenjuju, kako psiholozi tako i društvo, da gnijev koji trpe žene i djeca alkoholičara predstavljaju u većini slucajeva pravu tragediju.
Ipak, od svih pravila postoji izuzetak, pa tako i ne znači da ako je neko odrastao u porodici alkoholičara mora ispoljavati devijantno ponašanje.
Maida Pilica
