Svoju ambasadorsku misiju pri Svetoj Stolici završio je sredinom ove godine, ali je svakako najkompetentniji čovjek koji može da govori o istorijskoj genezi i budućim relacijama Podgorice i Vatikana. Za Pobjedu Sbutega govori i o svom bratu don Branku, suštini svog viteškog djelovanja u okviru Malteškog reda, položaju Katoličke crkve u Crnoj Gori, papi Benediktu i papi Franju, vatikanskim arhivima koji još kriju neke istoriografske tajne o Crnoj Gori, ekumenizmu, svojoj spisateljskoj strasti...
Ocjenjujući svoj ambasadorski angažman u Vatikanu u toku više do šest godina, govori šta je obilježilo odnose između Vatikana i Grnc Gore u tom vremenu.
-Bila je to velika čast, odgovornost i izazov, kao i za sve crnogorske diplomate koji su osnovali prve ambasade. Uvjeren sam daje u proteklom periodu crnogorska diplomatija postigla izvanredne uspjehe, o čemu svjedoče ukupni rezultati: vanjske politike, put prema evropskim i evroatlantskim integracijama, afirmacija države kao faktora stabilnosti u regiji, intenzivna razmjena posjeta na najvišem nivou, aktivnosti u međunarodnim organizacijma I izuzetno pozitivne ocjene koje stalno stižu od najvažnijih protagonista evropske i svjetske političke scene. U tom kontekstu i odnosi sa Svetom Stolicom su se dinamično razvijali i oni se danas, sa obje strane, ocijenjuju kao izvanredni. U tom periodu razmjena posjeta na najvišem nivou bilaje veoma intenzivna. Potpisan je Temeljni ugovor, koji je zatim ratifikovan. Papa i njegovi najbliži saradnicisu više puta isticali svoje uvažavanje za Crnu Goru i podršku njenom razvoju i putu prema EU. No, želim da kažem daje moja uloga u tome bila ograničena. Diplomatski predstavnici mogu više ili manje dobro obavljati svoju dužnost, ali nijesu oni kreatori vanjske politike, tako da uspješan odnos između dvije države zavisi od njihovih državnika i vlada.
Najveći dio njegovog ambasadorskog mandata papa je bio Benedikt XVI, ali je bio neposredni svjedok njegove abdikacije. Odgovrajući na pitanje Pobjede zašto se to, na opšte iznenađenje, desilo, Sbutega kaže:
-Ja sam imao priliku da upoznam tri pape: Ivana Pavla II, koga sam sreo više puta prije nego sam postao ambasador, Benedikta XVI, sa kojim sam se sreo puno puta u toku moga mandata, i na kraju papu Franja. Benedikt XVI je imao zvanične surete sa predsjednikom Vujanovićem tri puta, premijerom Đukanovićem, premijerom Lukšičem, predsjednikom Skupštine Krivokapićem, ministrom vanjskih poslova Roćenom i ministrom kulture Mićunovičem. U toku njegovog pontifikata Sveta Stolica je priznala nezavisnu Crnu Goru, uspostavljeni su diplomatski odnosi, potpisan i ratifikovan Temeljni ugovor. Njegova odluka da se povuče sa funkcije bila je veliko iznenadjenje, iako je predviđena kanonskim pravom, jer se nešto slično nije dogodilo već šest vjekova. On je obrazložio ovu odluku svojim godinama i nedostatkom energije da upravlja Crkvom koja se srijeće sa brojnim izazovima.
