PLUŽINE - Na polovini puta od Nikšića prema Plužinama nalazi se pivsko selo Bajovo Polje, koje se, kao i druga u tom rejonu, suočava sa migracijom stanovništva. Pogodan geografski položaj, plodno tle, te relativno dobra infrastruktura nijesu zadržali žitelje kojih je iz godinu u godinu sve manje, a posebno u zimskom periodu. Tomislav Jovović (80) trenutno najstariji stanovnik Bajovog Polja kaže da ne pamti da su i jedne zime, kao ove, bili željni komšijskog razgovora i druženja. U zaseoku Potrk gdje on živi sa suprugom Vukosavom, samo su još dva stanovnika, rođaci Koviljka Jovović i njen sin Matije, piše "Dan".

- U Bajovom Polju ima preko 30 kuća, a zimus u 24 nema nikoga. Od jedanaest domaćinstava u Potrku ostalo je nas četvoro Jovovića, sve druge kuće su prazne. Teško je neko vrijeme došlo, mi stari ostajemo na svojim ognjištima ali nam djeca odlaze i ne pamtim da je u ovom mjestu ikada ovako bilo- nemoćno sliježe ramenima Jovović.

On ističe da u ravnici, odmah ispod magistralnog puta Nikšić- Plužine- Foča, može solidno da se živi. Međutim, novo vrijeme, priča starina, odvuklo je mlade koji više vole u gradu raditi za platu i biti podstanari nego u svom rodnom mjestu biti svoj na svome. Do sela imaju dva asfaltna puta, jedan odmah sa magistrale a drugi vodi kroz Brezna, Mjesnu zajednicu kojoj pripadaju. Poteškoća, kazao je Jovović, zimi usled snijega ima kao i svuda, a on lično smatra da je najveći problem voda.

- U donjem dijelu sela gdje smo mi ima žive vode, ali u gornjem nema pa se ti ljudi snabdijevaju iz bistijerni i nije im lako. Ipak, to što u Potrku ima 16 voda ne daje nam nikakvu prednost jer ih trenutno koriste samo naše dvije familije. Nije voda raselila ljude, već neka besparica pa odlaze i misle da će negdje naći bolje, a mi stari nijesmo nikud prispjeli - konstatuje Jovović.

Do prije više od decenije u Breznima je, istakao je on, bila Zemljoradnička zadruga „Bajo Pivljanin“ koje više nema, a u Pilani „Brezna“ nekada je sa sezoncima bilo i po 130 radnika, sada svega desetak.

Šeszdesetdevetogodišnja Koviljka Jovović ističe da je od njeno troje djece, dvoje nakon školovanja ostalo u Beogradu. Kaže da je život na selu dosta težak, na šta mlađi, bez obzira da li su tu odrasli ili ne, ne pristaju.

-Iz sela Boričje, koje je u Pivskoj planini, udala sam se i došla u Bajovo Polje. Lako mi se bilo navići na život iz jednog sela u drugo, ali mladi gledaju kako da što prije odu u grad. Ljeti je drugačije jer dolaze ljudi da obiđu imanja i provedu tu odmor. Muka je zimi kada nikog nema. A nekad niko nigdje nije išao, držala se velika stoka da bi se djeca školovala, radilo se i mučilo. Trenutno u Bajovom Polju možda ima svega nekoliko grla krupne stoke – kaže Jovovićeva.

Kako piše Dan, njoj u poslovima oko održavanja domaćinstva i imanja pomaže sin Matije, nastavnik istorije bez posla. On je određeni period radio u školi u Breznima, ali kako više ni tu ni bilo gdje nema posla, ostao je sa majkom u Potrku.

- U odnosu na neki raniji period smatram da Bajovo Polje sada više nema nikakvu karakteristiku. To iz razloga što su ovdje ostala samo staračka domaćinstva, a imaju svega dva ili tri stanovnika koji su mlađi od 50 godina- priča Matije pojašnjavajući da selo naseljavaju uglavnom Jovovići.

Sestre Olgu i Stanislavku Jovović zatekli smo u njihovoj kući u gornjem dijelu Bajovog Polja. Najveći problem u tom dijelu sela je nedostatak vode, koju moraju donositi „na sebi“ iz čatrnje. Olga je penziju zaradila radeći u školi u Breznima, ali ističe da se od „zarađenih“ 170 eura teško može sastaviti kraj s krajem. Na roditeljskom ognjištu sa sestrom provodi dane, i kaže da im zima teško pada jer nemaju komšija.

- Nekad je bilo mnogo teže ovdje živjeti, sad je bolje, ali šta vrijedi. Imamo put, struju, telefon, ali su stari umrli, a mladi odselili - ističe Olga.

Stanislavka je do prije dvadeset godina radila sezonski u Budvi i kada je vidjela da se ne može zaraditi da bi se preživjelo vratila se u rodno mjesto.

-Ko hoće da radi na selu, može lijepo da živi, a osim toga na svome sam. Teško je danas raditi kod privatnika koji uglavnom traže mlađu radnu snagu. Mi se ovdje nekako snalazimo, ali je problem voda i to što smo mi već u godinama pa je i života za neki veći rad sve manje - ističe Stanislavka Jovović.B.Brašnjo