Huasi važi za najbogatije selo na svijetu, koje je osnovano 1961. godine u okviru socijalnog eksperimenta stvaranja idealnog socijalističkog naselja.
U selu se nalazi i čuveni “Svjetski park” sa replikama najpoznatijih građevina iz cijelog svijeta, uključujući Kip slobode, Trijumfalnu kapiju i nov neboder koji sa svojih 328 metara zauizima 15. mjesto na spisku najviših zgrada u Kini.
Međutim, život u Huasiju nije tako idiličan kao što ga njegovi stanovnici prikazuju. Oni navodno rade sedam dana u nedjelji, često u industrijskim postrojenjima.
Postoji stroga hijerarhija između 2.000 “registrovanih stanovnika” sela, potomaka porodica koje su ovdje naseljene sredinom prošlog vijeka, i pridošlica koje ne uživaju u luksuznim kolima, kućama i velikim platama. I ako neko napusti selo, gubi sve.
Niko tačno ne zna koliko ljudi živi u Huasiju. Prema izvještaju AP-a, ima ih “desetine hiljada”, dok na zvaničnom turističkom sajtu piše da ih je 350.000. Huasi se prostire na površini od samo jednog kvadratnog kilometra.
Huasi je krajem ‘50-ih imao samo 600 stanovnika, ali je selo doživjelo preporod zahvaljujući Vu Renbau, bišem sekretaru Komunističke partije. On je osnovao 12 korporacija, uključujući tekstilne kompanije, čeličane i berzu 1998. Kad je umro u martu ove godine, u povorci na njegovom ispraćaju bilo je 20 automobila, a pogrebnu povorku je nadletao helikopter.
Upravljanje gradom prepustio je svom četvrtom sinu Vu Sijenu. On je postao šef partije 2003, a na očevoj sahrani obećao je da će pretvoriti selo u “jedinstven Šangri-La”.
Danas Huasi ima približno “2.000 registrovanih stanovnika”, koji žive u identičnim vilama, nalik na kuće u tipičnim zapadnim predgrađima, imaju luksuzna kola i dobijaju besplatan zejtin. I svi imaju po 250.000 dolara u banci.
Kocka i droga su zabranjeni, nema barova, klubova, internet kafea, niti karaoke restorana.
Ako neko hoće da napusti selo, ne može sa sobom da ponese svoje bogatstvo, pa tako nije uopšte sigurno da sav taj luksuz zapravo pripada žiteljima Huasija, izjavio je za AP advokat Juan Julaj, prenosi CdM.
Približno trećinu prihoda sela obezbjeđuju industrija gvožđa i čelika. Huasi uvozi sirovine iz Indije i Brazila, a zatim izvozi gotove proizvode u 40 država svijeta. Drugi dio prihoda donose tekstilne fabrike u kojima za šivaćim mašinama rade uglavnom žene.
Desetine hiljada ljudi dana dolazi da radi u Huasiju u čeličanama, tekstilnim fabrikama i turizmu. Oni ne dijele luksuz “starosedelaca”. Huasi se nada da će turizam donijeti gradu novi “bum”, jer dva miliona ljudi godišnje dođe da vidi “uzorno kinesko selo” i njegove znamenitosti.
