U Crnoj Gori nema registrovanih lobista, iako je Skupština usvojila Zakon o lobiranju prije dvije godine, kazao je predsjednik Udruženja lobista Crne Gore, Kostadin Pušara, navodeći da je ta djelatnost bitna u borbi protiv korupcije. 

On je rekao da još nijesu usvojena podzakonska akta kojima se bliže definišu pojedina pitanja lobiranja, kako bi Zakon u cjelini bio primjenljiv. 

„Međutim, pokrenuta je inicijativa da se Zakon o lobiranju izmijeni u određenom dijelu putem pripremljenih amandmana preko Ministarstva pravde. O tim amandmanima, kao ni o podzakonskim aktima do sada nema odgovora, a ne znam zbog čega“, rekao je Pušara u intervjuu agenciji MINA, prenose Vijesti.

U Crnoj Gori, kako je dodao, postoji Udruženje lobista kao nevladina organizacija, sa idejom da promoviše lobiranje kao profesiju i zanimanje u funkciji borbe protiv korupcije, kakva je inače praksa u demokratskim državama. U Crnoj Gori, kako je dodao, postoji Udruženje lobista kao nevladina organizacija, sa idejom da promoviše lobiranje kao profesiju 

„Zato je i nastojanje Udruženja da se lobisti uključe u proces donošenja i implementacije Zakona o lobiranju, što bi uticalo u velikoj mjeri na prihvatanje lobiranja bez negativnog predznaka. Udruženje lobista je u tom procesu do sada imalo zapaženu ulogu“, kazao je Pušara. 

On je rekao da je važno da lobiranje bude transparentno, zbog činjenice da je to javni posao i djelatnost u funkciji borbe protiv korupcije, jer i Zakon o lobiranju spada u antikorupcijske. 

„Lobiranje je po zakonu u istoj ravni sa svim faktorima koji se u jednom društvu bore protiv korupcije. Lobiranje je dozvoljeno u onoj mjeri i u onim oblastima koje definiše Zakon o lobiranju“, kazao je Pušara. 

On je dodao da je lobiranje važan posao u okviru ekonomske diplomatije, i da se taj studijski program izučava na univerzitetima u demokratskim državama. 

„Taj studijski program predstavlja multidisciplinarnu strukturu ekonomije, prava, političkih nauka. To je program savremenog doba primjeren sticanju znanja između ostalog i za obavljanje poslova lobiranja“, precizirao je Pušara. 

On je saopštio da je bez znanja iz tih oblasti nemoguće zamisliti da neko može biti lobista, što, kako je kazao, znači da je prvi uslov za lobistu neophodna odgovarajuća stručna sprema. 

U Crnoj Gori, prema riječima Pušare, do sada nije bilo studijskih programa ovog profila na univerzitetima, jer nije bilo ni lobiranja kao profesije. 

„Udruženje je sačinilo primjeren studijski program za tu vrstu zanimanja i sada je u pregovoorima sa jednim Univerzitetom u Crnoj Gori da se taj studijski programi uključi u nastavni proces, kao bi zainteresovani za posao lobiranja mogli da stiču neophodna znanja za svoj posao“, rekao je on. 

Pušara smatra da o lobistima u Crnoj Gori i danas postoji negativna percepcija, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je bio slučaj prije donošenja Zakona iz te oblasti. 

On je ocijenio da je taj negativan predznak o lobistima i lobiranju nasleđe iz prošlosti kada je ta djelatnost bila neformalna i kada se sprovodilo tajnim i skrivenim putevima uz značajan novac, o čemu javnost nije mnogo znala. 

„Međutim, danas je lobiranje u savremenom svijetu regulisano zakonskim propisima i vrlo je precizno definisano šta je lobiranje, kako se provodi i šta se ne smije“, kazao je Pušara. Pušara je naveo da u Crnoj Gori, kao i u susjednim državama, postoje oblici neformalnog lobiranja, „što je nasleđe prošlosti“ 

Zato je, kako je naveo, lobiranje javni posao u kome se sve obavlja putem ugovora sa preciznim određenjem ko lobira, za koga, kod koga i koliko to košta. 

„Naravno po obavljenom poslu lobista sačinjava Izveštaj koji se dostavlja Registru, kako bi se vidjelo da li su sve obaveze, po svim linijama izvršene, koliko koštaju usluge, koliko je plaćeno poreza“, rekao je Pušara. 

On je naveo da u Crnoj Gori, kao i u susjednim državama, postoje oblici neformalnog lobiranja, „što je nasleđe prošlosti“. 

„Nosioci tog lobiranja su najčešće osobe sa značajnim društvenim ugledom i uticajem, kao i pojedine lobističke, odnosno marketinške agencije“, kazao je Pušara. 

Prema njegovim riječima, ti oblici lobiranja naročito su zastupljeni u politici, u predizbornim i izbornim aktivnostima, u podizanju rejtinga pojedinim političkim partijama.

„Neformalno lobiranje postoji i prilikom uticaja na pojedine zakonodavne organe radi pribavljanja povoljnosti za pojedine, najčešće privredne faktore. Međutim, ta aktivnost i novac koji je pokriva,uglavnom su izvan javnosti. U demokratskim državama te aktivnosti obavljaju legitimni lobisti i sve je transparentno“, kazao je Pušara.