Stojiljković je za Dnevne novine rekao da je premijer Crne Gore Milo Đukanović, s pravom kada je dolazio u Beograd, iznio činjenicu da se bratski odnosi najbolje sagledaju kada se sagledaju sa stanovišta interesa.

„Pravo je pitanje imaju li interesa Crna Gora i Srbija da sarađuju. Mislim da imaju višestrukog. Prvo, ideja da će se samo visokim turizmom rješavati turistička privreda koja je jedan od ključnih kapaciteta Crne Gore pokazala se dakle kao iluzija. Onoga trenutka kad ogromna većina turista iz Srbije zaobilazi Crnu Goru, ona ima interes da dođe do tog novca“, kazao je Stojiljković.

On je istakao da istoriju Srbije i Crne Gore kao države karakterišu nesporazumi, ali mnogo više i sporazumi i saradnja i kulturna preplitanja.

„Mislim da nikome ne smeta što će Njegoša neko smatrati crnogorskim književnikom, a neko srpskim. Pitanje je da li jedni i drugi uopšte više čitaju Njegoša“, poručio je Stojiljković.

Govoreći o tome ima li u Srbiji i dalje onih koji se ne mire s činjenicom da je Crna Gora nezavisna država, on je rekao kako smatra da će pozicije koje će insistirati na razlikama gubiti na autentičnosti i na kvalitetu sa mijenjanjem situacija.

„Imam osjećaj da je u jednom trenutku antisrbijanska pozicija bila isplativa u Crnoj Gori, kao što vječito imam osjećaj da jedan dio ljudi u politici u Srbiji, koji su porijeklom iz Crne Gore, nikako da riješe taj problem da je Crna Gora suverena, samostalna država na putu ka evropskim integracijama i da je kao takvu treba doživljavati. U ovom smislu nećemo mi ništa manje biti dobri rođaci, prijatelji ukoliko svako odgovara autonomno za ono za šta ima neku vrsta ovlašćenja. I ja razumijem nekadašnje strahove. Zamislite nekada da ste pristali na dvojno državljanstvo u vrijeme referenduma i moguće manipulacije sa mišljenjem Crnogoraca koji bi to mogli da imaju, a žive u Srbiji. Ali to je vrsta opsjednog stanja kojim je zahvaćen jedan dio crnogorske kulturne i političke elite“, istakao je on.