Ovako svoju ispovjest počinje Zulema Konstante, 22-godišnja studentkinja psihologije iz lučkog grada Gajakila u Ekvadoru, koja je uspjela da pobjegne sa klinike za odvikavanje od homoseksualnosti, piše Blic.

Zulema je tamo dospjela kada su je dvojica muškaraca otela. Pošla je sa ocem na ručak i, dok su se vozili njegovim kolima ka restoranu, na putu im se isprečilo drugo vozilo.

- Dvojica muškaraca su otvorila vrata, zgrabila me cjepajući mi odjeću i, mada sam vrištala iz sveg glasa, prebacili su me u svoj automobil. Tata je to mirno posmatrao i samo je ponavljao: „Biće sve u redu, to je za tvoje dobro, dijete“ - priča kroz suze Zulema, koja još ne može da povjeruje da je njena rođena porodica organizovala njeno kidnapovanje i prisilno „liječenje“ samo zato što im je priznala da je lezbijka i da je zaljubljena u drugaricu Sintiju Rodrigez (22).

- Na klinici sam posle obavezne jutarnje molitve, morala golim rukama da ribam klozete. Za ručak smo dobijali hranu punu crva, a tjerali su nas da pojedemo sve do poslednje mrvice - rekla je djevojka, koja je tri sedmice provela na psihološkom ispiranju mozga zbog društveno neprihvatljive seksualne orijentacije.

Javile su se i druge djevojke koje su ispričale kroz kakav su pakao prošle.

- Mučili su me elektrošokovima, po tri dana mi nisu dozvoljavali da se okupam, nisu mi davali da jedem, tukli su me i bjesili za noge - ispričala je Denisa Freire (25), koja je imala samo 15 godina kad ju je majka natjerala na „liječenje“.

Kako piše Blic, u Ekvadoru tajno radi oko 200 ovakvih centara, čiji vlasnici govore roditeljima gejova i lezbijki da su im djeca bolesna i da oni imaju „lijek“ za to. Drže ih fundamentalističke hrišćanske grupe koje angažuju ljekare, bolničarke i psihologe.