„Još uvijek nema preciznih podataka koji na približan način ukazuju koliko je u prošlosti bilo prisilnih dječjih brakova, koje su stvarne razmjere i kolika je „tamna brojka” ovog oblika kriminala“, poručila je Naza.

Prema njenim riječima djevojčice koje ulaze u prislni brak u prosjeku imaju između 12 i 17 godina.

Ovaj običaj najviše je zastupljen u Podgorici, Beranama, Ulcinju i Nikšiću. 

„To su gradovi u kojima ima najviše pripadnika romske i egipćanske populacije. Jedan od motiva ugvorenih brakova je novac, a cijena se kreće od 4.000 do 15.000 eura. Međutim, najčešći motiv sklapanja ranih brakova je nevinost. Uglavnom poslije petog razreda romskim i egipćanskim djevojčicama uskraćuje se pravo na obrazovanje kako bi roditelji ugovorili brakove, a one nevine ušle u brak. Romska djevojka mora da bude nevina kako bi porodica u koju ulazi platila što veću cijenu za nju“, objasnila je Naza.

Ističe da su roditelji malo usmjereni na obrazovanje djevojčica.

„Oni ih rano povlače iz škole jer ih od malih nogu pripremaju za udaju, pritom najčešće ne dopuštajući djevojčicama da samostalno donesu odluku o izboru partnera. Usled tradicionalizma i strogih patrijarhalnih normi po kojima romska zajednica funkcioniše, djevojčice bivaju izložene najgrubljim oblicima kršenja osnovnih ljudskih i dječjih prava, kao što su prisilni brakovi i kupovina i prodaja djevojčica. Smatramo da je ovakav vid negativnog običaja zajednice kršenje osnovnih ljudskih prava, prava žena kao i dječijih prava“, naglasila je Naza.

Šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks nedavno je kazao da se prisilne i rane udaje romskih i egipćanskih djevojčica ne mogu tolerisati niti ignorisati pod izgovorom da je to dio njihove tradicije ili kulture.

Fatima Naza smatra da je osnovno obrazovanje knjuč ovoga problema, te da škole treba da reaguju i da prijavljuju kada roditelji ispisuju svoju djecu iz škole kako bi im ugovorili brakove.