„Miodrag Lekić lažno se predstavlja evropejcem u Crnoj Gori, jer se nalazi na čelu političke grupe koja je, po uzoru na '97 godinu kada se jurišalo na Tuzi, širila netrpeljivost i ugrožavala građane Berana koji su pripadnici nacionalnih manjina. Na referendumu nije glasao, a navodno poštuje vječnost Crne Gore, vjerovatno jednako kao njegove pristalice sa dignuta tri prsta i zastavom drugom države.“, smatra Vuletić.
Prema riječima Vuletića, „zakleti“ demokrata traži da se kao dokaz prihvati pokradeni materijal DPS-ovih aktivista, koji je mogao biti dopisivan, falsifikovan, čak i podmetnut, a ni riječi ne troši na osudu da su njegovi kandidati za odbornike upadali u privatne kuće, prebijali i krali.
Neprincipijelnost u politici, kako kaže Vuletić, Miodraga Lekića se najbolje ogleda kroz njegov stav oko pristupanja Crne Gore NATO savezu. Ako već tvrdi da integracija u EU i u NATO nijesu u najvećem dijelu podudarni procesi, i da EU ne favorizuje NATO kao kolektivni sistem bezbjednosti, neka nam navede makar jednu zemlju koja je, poput Crne Gore, imala socijalizam kao način društvenog uređenja da prvo nije postala članica NATO-a pa tek potom EU.
„Uloga pravih lidera u društvu jeste da pokuša da utiče na javno mnjenje, a ne da ga slijepo slijedi. Lekić je u Frontu izabrao ovo drugo, jer nema snage da se nosi sa Mandićem i Medojevićem. Na osnovu vjerodostojnih analiza snaga Mandića i Kneževića u Frontu iznosi oko 75%, koliko je i oponenanata NATO integracijama, PZP je na nivou od 12-13 %, dok je za neopredijeljenog Lekića ostalo nešto više od 10% podržavaoca Fronta. Jasno je kao dan da Lekić ne smije da se zamjeri Mandiću, pa je izabrao da vodi dvosmjernu politiku prema Evropskoj uniji, kao da Francuska u EU nije ista država sa Francuskom koja je u NATO-u. Isti je slučaj i sa Velikom Britanijom, Njemačkom, Italijom i gotovo svim zemljama EU. Neodgovorna politika Fronta je davno pročitana, samo se oni još nadaju da nije.“, zaključuje Milorad Vuletić.
